I to nam se moralo dogoditi. Ako je i Dancima, Francuzima, Španjolcima, Nijemcima, baš svima, i mi smo morali na jednom turniru udariti u zid nakon dva desetljeća kontinuiteta koji, koliko je samo puta Lino Červar ponosno rekao, nije imao nitko osim Hrvatske. Ali, da će to biti na turniru na koji smo otišli najavljujući najviše - zlato (Luka Cindrić) - na turniru na kojem su nam konkurenti za četvrtfinale, što je bio minimum minimuma tamo u rujnu nakon ždrijeba, bile iz drugog, trećeg i četvrtog ešalona svjetskog rukometa, e to se, ukratko, zove debakl. Koliko ga god netko nastojao ublažiti. Znamo što imamo i nemamo, a što imaju i nemaju Katar, Japan, Bahrein, Angola i Argentina.
POGLEDAJTE VIDEO: Reakcije nakon ispadanja s Mundijala
Sve smo imali na pladnju makar igrom to nismo zaslužili. Katarsku pomoć, Dance bez Hansena, bez najvećeg motiva. Šezdeset minuta da se pokažemo jesmo li ili nismo. Nažalost, nismo. I to treba prihvatiti koliko god teško bilo. A moramo mislimo li dovesti hrvatski rukomet do Tokija za mjesec i pol dana. Kako je izgledalo ovih deset dana u Egiptu, Francuska i Portugal čekaju Montpellier kao favoriti...
Međutim, težak je, ma neprihvatljiv način kojim smo pokazali da nismo. Titanic se barem odupirao Atlanticu koliko je mogao dok ga sve sile nisu uništile, a mi Dancima prestali na pola. Nakon prvog poluvremena. U 12 minuta drugog od -2 potonuli smo na -11. Najavljeni rat postao je najteži poraz na svjetskim prvenstvima. Tome ne treba dodatak.
Lino Červar doveo je hrvatski rukomet u godinu dana od europskog dna do svjetskog i olimpijskog vrha. Napravio, što će, također ponosno reći, nešto što neće više nitko. Otišao je ostavivši hrvatski rukomet s najlošijim rezultatom u 19 godina. Bez igre, bez glave, bez repa. Bez izbornika. Htio je da taj trenutak, nakon europskog finala, u koje nas je vratio nakon deset godina, bude u Tokiju. Ispao je kakav je ispao. Svejedno, zaslužuje samo naklon. Ništa više.
Što se, pak, dogodilo u samo 12 mjeseci, da od Hrvatske koja je jurila na glavu pa do Hrvatske koja ne zna gdje joj je glava, morat će detektirati onaj koji će doći umjesto Line. I njemu će trebati sva podrška mislimo li gledati naš rukomet u Tokiju. Tada, valjda, i s Cindrićem i s Duvnjakom i sa Stepančićem. Pa da vidimo je li ovo samo bio kašalj ili hrvatski rukomet dobiva upalu pluća...