Nestvarno zvuči da je jedna službena utakmica završila rezultatom 29:0, a još nestvarnije da je jedan igrač postigao čak devet golova. Uspjelo je to Varaždinu u osmini finala županijskog kupa protiv niželigaša Karloveca, a sretni strijelac koji je do vrha napunio protivničku mrežu bio je Dino Skorup (20), igrač Hajduka na posudbi u 'baroknom gradu'.
Dino će za dva tjedna proslaviti 21. rođendan, još uvijek čeka debi u službenim utakmicama Hajduka, odigrao je tek pet prijateljskih i zabio jedan gol, i zbog toga je i izabrao posudbu u Varaždinu, gdje će se pokušati nametnuti. Nakon ovakve predstave i devet zabijenih golova, svakako je privukao pozornost...
- Ne znam ni sam kako smo zabili toliko golova, vjerojatno zato što smo rano zabili i nakon tri-četiri gola oni su se jednostavno predali. Na kraju je sve što smo zapucali ulazilo - kaže sretni strijelac koji je zabio jedan gol glavom, dva nakon prodora, a čak šest šutevima van kaznenog prostora, što je i inače njegov specijalitet.
- Imam dobar šut i koristim svaku priliku s 20-25 metara. Eto i taj jedni gol za Hajduk u prijateljskoj utakmici u Otoku pored Sinja zabio sam s dvadesetak metara...
Skorup nam je otkrio i kako je dobio nebrojene čestitke na mobitel, pogotovo od prijatelja i navijača Hajduka, a čestitao mu je i trener Toplak:
- Pitao me je li ovo i moj osobni rekord, ha, ha, ha... Eto, stvarno je lijepo bilo sudjelovati u povijesnoj utakmici i zabiti rekordan broj golova u hrvatskom nogometu. Nisam se sjetio sačuvati loptu za uspomenu, ali spremio sam dres...
Priča o Dinu Skorupu poprilično je intrigantna, naime, ovaj perspektivni veznjak, koji može igrati na svim pozicijama u veznom redu, u dva je navrata bio dio prve momčadi Hajduka, ali nikad nije dobio priliku za službeni nastup.
- Moji su iz Maovica pored Vrlike, s nogometom sam počeo kao šestogodišnjak, i već s osam godina sam došao u Hajduk. Cijeli život sam proveo na Poljudu, prošao sve selekcije, igrao sam u generaciji s Teklićem, Nejašmićem, Domagojem Bradarićem... i jedino ja nisam nikad dobio priliku - otkriva nam Skorup i dodaje:
- Zahvalan sam treneru Mariju Despotoviću iz Hajdukove B momčadi koji me naučio jako puno stvari, on je uvijek bio uz mene u teškim trenutcima, kao i Zoranu Vuliću koji me prvi pozvao na seniorske treninge. Na žalost on je smijenjen prije nego li sam debitirao, a kasnije sam se ozlijedio i tek nakon šest mjeseci me Damir Burić vratio na seniorske treninge. No vrlo brzo je i on smijenjen...
Dolaskom Igora Tudora prošle zime Skorup je vraćen u Hajduk B, i više nije pozivan, pa je u prvenstvenoj stanci tražio razgovor s čelnim ljudima Hajduka kako bi se informirao o njihovim planovima.
- Nadao sam se da ću Hamzinim odlaskom dobiti priliku, ali nisam je dočekao i zato sam i tražio razgovor sa savjetnikom Marijom Stanićem i sportskim direktorom Ivanom Kepčijom, želio sam da mi otvoreno kažu hoću li dobiti priliku ili ne. Rekli su mi da je trenutačno u veznom redu velika konkurencija i da ću teško do prilike, i zbog toga sam prihvatio posudbu u Varaždin.
Na posudbu Dino ne gleda kao na korak unatrag...
- Ovo je samo jedna mala prepreka u mojoj karijeri koju moram preskočiti da bih došao do konačnog cilja, a to je dres prvotimca Hajduka. Znam da sam spreman za to i za mene uopće nije pitanje hoću li se nametnuti i vratiti u Hajduk, nego kada, kad će se sve posložiti i kad ću pokazati ono što znam i mogu - samouvjeren je Skorup, kojemu su idoli Miki Rapaić i Zvone Deranja, a poput Deranje, poznatog po nadimku Popaj, i Dino ima zanimljiv nadimak:
- Zovu me Ljuti, vjerojatno zbog toga što imam 'mrku facu', ha, ha, ha... Iako, uopće nisam takav, općenito se teško naljutim... Gol bih posvetio obitelji i prijateljima koji su cijeli život uz mene, kao i navijačima Hajduka koji su me nastavili podržavati i sad, dok sam privremeno napustio Poljud.