Ideja o putu rodila se spontano. Bavim se ronjenjem i alpinizmom, pa je bilo pitanje vremena i ideje kako te dvije aktivnosti spojiti u jednu. Tražili smo jezero na velikoj visini i izbor je pao na Himalaju, priča nam Lidija Lijić (36), koja će pokušati srušiti svjetski rekord u visinskom ronjenju.
Ona će s Vitomirom Maričićem (32) idućih tjedana osvajati himalajske vrhove, a jednom kad ih osvoje, neće stati. Tad slijedi bušenje rupa u ledu i zaron u vodu temperature 2 Celzijeva stupnja.
- Obitelj je, naravno, zabrinuta, a prijatelji su se već naviknuli na ovakve pothvate - priča nam Lidija, koja već ima iskustva u ovakvim ekstremnim ekspedicijama.
Kisik? Ima ga 10 posto...
- Ove zime postavila sam Guinnessov rekord u ronjenju ispod leda kad sam tako preronila čak 123 metra - dodaje Lidija.
>> Novi Guinnessov rekord: Ronila je na dah 123 metra pod ledom
Ronjenjem se počela baviti s 15 godina, pod vodom dah može držati gotovo šest minuta, europska je prvakinja u disciplini “jump blue”, a za ovaj pothvat prošla je posebne pripreme.
- Himalaja sama po sebi zvuči izazovno jer se, između ostalog, uz Mt. Everest tu nalazi osam od deset svjetskih ‘osamtisućnjaka’. Ekspedicija je posebna jer ćemo morati zadržavati dah na visinama od 5000 metara, a na tim visinama je koncentracija kisika 10 posto od uobičajene - pojašnjava nam Splićanka Lidija.
Kod ovakvih ekspedicija nekad treba i malo sreće, a Lidija ima svoju amajliju.
- To je mali ružičasti tuljan - odgovara sa smiješkom.
Za ekstremne uvjete na Himalaji su spremni, a ključna u cijelom projektu je pribranost.
Valjda neće trebati liječnik
- Uz dobru organizaciju i poznavanje rizika, mislim da ne bi trebalo biti problema. Jedemo ono što nađemo na putu i što možemo nositi. Naglasak je na tome da hrana bude lagana i jednostavna za pripremu. Spavat ćemo u kućicama, a po potrebi u šatorima - priča Lidija.
Na put su s njom i Vitomirom krenuli i fotograf Vladimir Šoić, Viktor Ivaniš, liječnik ekspedicije, te Marino Petretić, stručnjak za preživljavanje u prirodi.
- Ljudi su se naviknuli na egzotična putovanja i šašave rekorde, tipa najviši picigin na svijetu, najviši vrh osvojen u odijelu, tako da prijateljima nije bilo ništa čudno u svemu, govori nam Lidijin kolega u pohodu, Vitomir Maričić.
Ovom zaljubljeniku u ekstremne sportove i ronjenje više problema od fizičke pripreme za ekspediciju stvarala je logistika.
Ovo još nitko nije radio
- Ovo nije zahtijevalo neke posebne pripreme s ronilačke strane, a kako sam često boravio u brdima na takvim visinama, ni tu nije bilo potrebe za puno priprema. Najviše je problema i priprema iziskivala logistika i organizacija jer je u kratkom roku trebalo sastaviti tim i posložiti puno sitnica da bi sve funkcioniralo kako treba - kaže Vitomir i nastavlja:
- Pojavila se potreba za nekim atraktivnim projektom kako bismo skrenuli pozornost na ronjenje na dah i mogućnosti ronilaca kao sportaša. Pregledali smo neku bazu nesvakidašnjih rekorda i s nekim suradnicima odlučili kako je ovaj zanimljiv i atraktivan, a uz to je u divnom prirodnom ambijentu. Ovo nitko nije radio - priča nam Maričić.
Ako se tamo pothladiš, nemaš se gdje ugrijati...
Rizici postoje, ali Vitomir je na njih i više nego spreman.
- Svaki boravak u planini ima svoje rizike, kao i svako ronjenje. Ne bih rekao da su rizici ništa veći ili manji nego inače, osim što je tu izuzetno lako pothladiti se, pogotovo jer blizu neće biti mogućnosti da se ugrijemo. Jezera koja bismo trebali pronaći nalaze se na nekih 5000 metara, plus-minus koji metar. Na sličnoj razini je i jezero koje imamo i kao B varijantu u slučaju da se ne može pristupiti prvom jezeru - govori Vitomir, koji, za razliku od Lidije, nema nikakvu amajliju.
- Iz praktičnih razloga. Gledam da mi je torba na putu što lakša - smije se ovaj avanturist.
Nakon ronjenja Vitomira ćemo vjerojatno gledati u nekom novom ekstremnom pothvatu.
- Ja sam jedan od onih ljudi kojima je uvijek dan prekratak. U 24 sata stane mi previše interesa i premalo sna - kaže nam avanturist.