Uvijek volim doći u Mrkopalj, to je moja sredina, tu su moji ljudi. Svi oni koji me podržavaju od malih nogu. Tu se svi vesele mojim uspjesima, ali i dalje je Jakov Fak najveća zvijezda u našem mjestu, rekla nam je dobro raspoložena Leona Popović (25) prije početka nove sezone.
Otvorila ju je sjajno, nakon desetog mjesta u Leviju ovu subotu, u nedjelju je uz najbolje vrijeme druge vožnje bila druga, 18 stotinki iza pobjednice Mikaele Shiffrin.
POGLEDAJTE INTERVJU:
- Prošla sezona za mene je najiskrenije bila iznad očekivanja, nisam si postavljala cilj kako moram završiti među najboljih sedam slalomašica svijeta, to je bilo iznad mojih očekivanja. A za kraj sezone je došlo i to postolje u Andori, tako da sam baš sretna i zadovoljna svime što sam postigla prošle sezone - pričala nam je Leona Popović i nastavila:
- Mislim, na kraju sezone imale smo dvije skijašice u 'Top 12', to je sjajan rezultat. Zrinka i ja smo napredovale kroz treninge i utrke, super je što imamo jedna drugu, natječemo se, a na utrkama smo pokazalo kako spadamo u sam svjetski vrh. Među 12 najboljih skijašica su tri Šveđanke, te po dvije Hrvatice i Amerikanke. To je suludo, nevjerojatno je da smo bolje od Austrijanki, Švicarki, Njemica...
Vratimo se vašem postolju u Soldeuu, jeste li taj dan već od jutra osjećali kako je to "ta" utrka?
- Ne mogu baš reći da sam se to jutro probudila puna optimizma, haha. Čak sam i na zagrijavanju bila onako li-la, nisam bila previše zadovoljna time. Nisam se osjećala idealno prije utrke, ali sam se odlučila "baciti na glavu", isplatilo mi se više nego na nekim prijašnjim utrkama. I ispalo je super. Sama sam sebe iznenadila jer nisam imala tremu, pa niti u drugoj vožnji u koju sam ušla kao drugoplasirana. Sve to dolazi s iskustvom.
A kakva je bila fešta poslije tog drugog mjesta u Andori?
- Odlična, haha. Taman sam pogodila da je kraj sezone, bila je to zadnja utrka za cure, sve smo bile opuštene, bilo je to pravo vrijeme za party. Dan poslije smo svi skupa išli na Camp Nou na nogometnu utakmicu Barcelone, a kasnije se onda feštalo i u Mrkoplju. Tamo su došli valjda svi, stigli su ljudi iz Ravne Gore, Delnica, Mrkoplja...
Objasnite nam tajnu Mrkoplja, malog mjesta koje je dalo toliko velikih sportaša?
- To nitko ne zna, valjda smo svi željni dokazivanja. Mrkopalj je malo mjesto, tu svi od malih nogu puno radimo, možda nemamo sportske uvjete kao djeca u većim gradovima, ali imamo veću želju za dokazivanje.
Kada ste vi počeli skijati?
- Prvi put sam sa šest godina stala na skije u Begovom Razdolju, tata me tada stavio na skije. Cijeli život sam sportašica, prošla sam dosta sportova, za mene kažu kako sam i jako spretna. Opet, kao klinka se nisam fokusirala samo na skijanje, tako da sam se tek s 15 godina posvetila tome i ušla u reprezentaciju što je možda i malo kasno. Ali sam prošla puno sportova, pa mi se bilo lako prilagoditi na skijanje.
Može li netko u novoj sezoni dohvatiti fenomenalnu Mikaelu Shiffrin?
- Mislim da može, puno cura je to već dokazivalo, pobjeđivalo ju prošlih sezona. Rekla bi kako je tome najbliže Petra Vlhova kojoj prošla sezona i nije najbolje legla, ali ona svakako može konkurirati Shiffrin. Opet, sve mi iz 'Top 7' ili čak 'Top 15' smo blizu, o rezultatima između nas odlučuju nijanse, baš najmanje sitnice.
Opišite nam razliku između Sljemena i drugih utrka Svjetskog kupa...
- Ma kod nas se uvijek spavalo u gradu što u skijanju nije čest slučaj. Uvijek po svijetu spavamo po nekim selima ili planinama, cure su uvijek bile oduševljene što za vrijeme zagrebačkog adventa koji je predivan mogu spavati u centru Zagrebu. I zato mnoge od njih obožavaju Zagreb. Evo, lani su na Sljemenu bili proljetni uvjeti, ali oni su bili i na nekim drugim utrkama Svjetskog kupa. To je i cilj skijanja, da budu različiti uvjeti, pa kako se tko prilagodi.
Koja su vam najdraža skijališta, s kim se najviše družite tijekom sezone?
- Obožavam skijati u finskom Leviju, volim tu Skandinaviju, tamo se odlično osjećam. I tamo mi dva-tri tjedna proleti za čas, Levi mi je najdraži dio sezone. Često sam s Norvežankama, s njima ima puno smijeha, one su mi jako zabavne. U skijanju se najviše družite s curama s kojima najviše trenirate, tako sam ja u zadnje vrijeme baš bliska sa Slovakinjom Martinom Dubovskom i Britankom Charlie Guest.
Često ste trenirale i s Petrom Vlhovom, jednom od najboljih skijašica današnjice.
- E s njom je uvijek dosta ozbiljno, to volim na treninzima. Često se nadmećemo, volim takve treninge, pa da vidimo tko je bolji, haha. Petra ima sjajan tim ljudi iza sebe, to su toliko dragi ljudi oko nje, uvijek spremni pomoći.
A kakva je Leona u slobodno vrijeme?
- Volim "chillati", imam tri mačke i jednog psa, pa se obožavam družiti s njima, iako si i nisu baš u dobrim odnosima, haha. Maziti ih i šetati. Također, volim kuhati, ali onako samo za sebe. Nije da sam neka sjajna kuharica, ali volim naći neki recept na internetu, pa odmah to isprobati.
Imate li kakve rituale prije utrka?
- Prije treninga i utrka uvijek imam isti doručak, to mi sve mora biti posloženo. Ostalo? Onako, uvijek odradim neke vježbe zagrijavanja i disanja, ali tu nemam neki striktni redoslijed, već kako mi dođe.
A u kakvom ste raspoloženju između dvije vožnje? Jeste napeti ili opušteni?
- Hmmm, onako. Nisam pod tremom, ali nisam ni preopuštena, na tome još moram raditi. U tim trenucima slušam muziku, volim nešto lagano pojesti, pa opet odraditi cijelo zagrijavanje. U tim se trenucima čujem eventualno s dvije-tri prijateljice s kojima imam neku svoju internu zezanciju, one me najbolje opuštaju. Drugima ipak ne odgovaram na poruke između dvije utrke.
Prošle sezone stigli ste i do prvog postolja, sanjate li i dalje prvu pobjedu u Svjetskom kupu?
- Kako ne? Oduvijek sanjam pobjedu u Svjetskom kupu, lani sam super skijala, a moram još više raditi na tehnici i kondiciji. Želim biti još bolja, postavljati si još veće ciljeve i već u novoj sezoni - pobjeđivati.
Kroz karijeru ste prošli i brojne ozljede...
- Jednom sam slomila nogu, dvaput operirala prednje križne ligamente. Bilo je puno stresa s ozljedama u karijeri, ali sad sam zdrava, osjećam se top. Sve te zdravstvene probleme sam ostavila iza sebe, u tim trenucima puno naučila. Da, znala sam se i pitati "što meni sve to treba"? Najviše poslije druge rekonstrukcije prednjih križnih ligamenata, ali u tim sam trenucima iza sebe imala podršku trenera Gorana, obitelji i prijatelja, ona je bila ključna - završila je Leona Popović.
POGLEDAJTE VIDEO: