Moram priznati da dugo nisam vidio tako dobru organziaciju nekoga gimnastičkog natjecanja. Oduševila me puna dvorana, to je rijetkost u gimnastici. Inače, baš sam u Osijeku prije 60 godina osvojio prvo prvenstvo bivše gimnastike, rekao je Miroslav Cerar (78).
Legendarni slovenski gimnastičar, dvostruki olimpijski pobjednik u konju s hvataljkama iz Tokija 1964. i Ciudad de Méxica 1968., bio je gost Svjetskoga gimnastičkog kupa u Osijeku. Posebno je pratio svoju disciplinu u kojoj se hrvatski dvojac, Filip Ude i Robert Seligman, nije proslavio. Pali su prilikom vježbe.
- Konj s hvataljkama teška je vježba i odlučuju živci. Padovi se događaju, ali bez obzira na njih, oni su veliki vježbači. Drugi put neće pasti pa će biti bolje - kazao je Cerar za Večernji list.
U vrijeme dok je žario i palio svjetskom gimnastikom, Cerar je bježbao višeboj, svih šest sprava, i to obvezne i slobodne vježbe, što danas nije slučaj. Na konju s hvataljkama u cijeloj je karijeri izgubio samo dvaput, ali danas ga više nema u tom sportu.
- Rijetko kada dođem u gimnastičku dvoranu, nisam ostao u tom sportu jer me više zanimalo pravo. Završio sam fakultet i postao odvjetnik, a od gimnastike se nije moglo živjeti. Sport je bio amaterski i u njemu nije bilo gotovo nikakva novca - kaže Cerar, koji je karijeru završio već s 30 godina.
- Danas pojedinac vježba samo na jednoj spravi, a u moje vrijeme svi smo vježbali na svim spravama i naravno da su ozljede bile češće. Mislim da sam u sportskom životu ostvario sve ciljeve koje sam si zacrtao. Ništa ne bih mijenjao, uz bavljenje vrhunskim sportom uspio sam završiti i težak fakultet, što nije mala stvar.
Jedna od najdražih medalja mu je s juniorskog prvenstva Jugoslavije u Mariboru 1955., kad je osvojio zlato iako je ranije na treningu ozlijedio ruku i vježbu izvodio pod strašnim bolovima. I to nije bilo sve.
- Liječnik mi je htio staviti gips, ali pobjegao sam doma, cijelu noć masirao ruku i došao na natjecanje. Stisnuo sam zube i pobijedio, kao i dan kasnije na međunarodnom natjecanju u Trbovlju. Imao sam samo 16 godina - prisjetio se Cerar, koji se okušao i u nogometu:
- Pokušavao sam ga igrati. Jurio sam za loptom, maštao da ću jednog dana biti poput Zlatka Čajkovskog, a onda sam završio u gimnastici, tamo gdje je bilo najmanje novca.