Ove će se godine 'zaokružiti' 55 godina otkako je Maksimir svjedočio jednoj od najvećih pobjeda u povijesti zagrebačkog i uopće hrvatskog nogometa.
U uzvratu polufinala Kupa velesajamskih gradova Dinamo je Eintrachtu utrpao četiri komada, nadoknadio 0-3 iz Frankfurta pa ušao u finale u kojem su srušili Leeds United i osvojili jedini europski trofej hrvatskog klupskog nogometa!
Grabowski: Dinamo je bio čudesan
Njemački reprezentativac Jürgen Grabowski na 50. je obljetnicu velike utakmice za Goal.com govorio:
- U Frankfurtu smo pobijedili s 3:0, sjećam se punih tribina i koliko su ljudi željeli da uđemo u finale. Trener Elek Schwartz rekao nam je da uđemo u utakmicu jako agresivno i iznenadimo pametnu i tehnički jaku hrvatsku momčad - pričao je Grabowski pa nastavio:
- Willi Huberts, Oskar Lotz, Wolfsgang Solz i ja zamijenili smo mjesta, što u ono doba nije bila česta pojava. Plan nam je uspio i zabili smo dva gola u prvih 20 minuta. Ja sam pogodio iz penala, a potom je i Wolfgang Solz zabio treći. Navijači su ludovali, imali smo veliku zabavu nakon utakmice jer bili smo uvjereni da smo izborili finale. Uh, kako smo bili u krivu.
Nijemce je dočekao puni Maksimir...
- U Zagrebu se sjećam paklene atmosfere, oko 30.000 navijača bili su vrlo bučni, ali svejedno smo razmišljali 'OK, sve je u redu, imamo 3:0, uspjet ćemo'. No, Dinamo je, baš kao i mi u Frankfurtu, zabio rano dva gola i igrao je čudesno! Tako brzo, tako tehnički dobro. Imali smo sreće da nismo primili tri ili više već u prvom poluvremenu. Ali u zadnjim minutama Dinamo je nagrađen za odličnu igru i zabio je treći, za produžetak. Navijači su dali sve od sebe, a mi smo znali da ćemo izgubiti, nismo imali više moći, snage, a na njihovim sam licima vidio da su spremni i umrijeti za tu pobjedu! - rekao je Jürgen Grabowski.
Desetki deset... Lamza!
Neponovljivi španer Stjepan Lamza u to je doba bio jedan od najboljih igrača na svijetu, a za svoju je maestralnu izvedbu protiv Eintrachta dobio: čistu 'desetku'.
Karijeru u silnom igračkom usponu prekinula je ozljeda zbog nesretnog pada baš njegove kolosalne igre protiv Eintrachta. Bilo je to u Vili Rebar.
- Dečki su bili u vili i gledali snimku utakmice protiv Eintrachta. Ja sam krenuo u grad, no u jednom trenutku nešto je u meni puknulo i rekao sam šoferu da me odveze kod dečkiju. Uzeo sam bocu ruma i s Marijanom Brnčićem krenuo u sobu. Brna je otišao, a ja sam ostao. Kažu da sam popio više od litre. A u takvim situacijama sam imao naviku da ne idem spavati, jednostavno mi se nije spavalo. I ne bi to bio problem da netko nije zaključao vrata, nisam mogao izaći - prisjetio se Lamza.
- Lupao sam, zvao sam suigrače, no nitko me nije čuo. Došao sam do vrata i pokušavao otvoriti, dozivao sam, ali nije bilo odjeka. Nisam mogao nigdje i otišao sam na balkon, pao, ali srećom, na stol. Da sam pao na beton, tko zna kaj bi bilo. Nisam živio sportski, pušio sam po 3-4 kutije na dan, znao sam i popiti. A volio sam igrati bez obzira na to sve što mi se događalo - objasnio je svojevremeno Štef Lamza.
Veliki golman te generacije, Zlatko Škorić 'Žoga', preminuo je 23. svibnja ove godine u Zagrebu, u 77. godini života.
Put do europskog trijumfa
- Spartak Brno - Dinamo 2-0, 0-2 (Dinamo prošao bacanjem novčića)
- Dunfermline - Dinamo 4-2, 0-2
- Dinamo Pitesti - Dinamo 0-1, 0-0
- Juventus - Dinamo 2-2, 0-3
- Eintracht - Dinamo 3-0, 0-4
- Dinamo - Leeds United 2-0, 0-0
Kup velesajamskih gradova prije Dinama osvajali su Barcelona, Roma, Valencia... A poslije Modrih trofej su uzimali Arsenal i Leeds. Najbolji Dinamov euro-strijelac te povijesne 1967. bio je Zambata sa 6 golova.
Generacija 67: Slaven Zambata, Zlatko Škorić, Branko Gračanin, Filip Blašković, Rudolf Belin, Denijal Pirić, Krasnodar Rora, Marijan Čerček, Marijan Brnčić, Mladen Ramljak, Josip Gucmirtl i Stjepan Lamza. Treneri: Branko Zebec, Ivica Horvat.
Za osvajanje tada itekako prestižnog trofeja, preteče današnje Europske lige, borili su se Barcelona, Sevilla, Valencia, Juventus, Napoli, Porto, Benfica, Eintracht, Leeds... Dinamo je bio bolji od svih!
O ugledu KVG-a sredinom '60-ih svjedoči i činjenica da je 1967. obje finalne utakmice iz lože pratio tadašnji predsjednik Fife, Englez Stanley Rous koji je zagrebačkim velemajstorima nogometa na svečanoj ceremoniji i predao trofej.
Ispao od Dinama, osvojio s Dinamom
Tadašnji jugoslavenski reprezentativac, nekad sjajni Partizanov bek Fahrudin Jusufi, igrao je za Eintracht, a ni nakon 3-0 pobjede u Frankfurtu nije bio nimalo optimističan:
– Dinamo će pobijediti Eintracht u kojem igram. Umorni smo, a osim toga: Dinamo je bolja momčad!
Ivica Horvat bio je pomoćni trener Eintrachta, a sudbina je odlučila da gorčinu poraza u Maksimiru ispere tako što će, nakon odlaska Branka Zebeca s Dinamove klupe, postati trener Modrih i baš on pobijediti Leeds u finalu...
Horvat je osvojio trofej s Dinamom premda ga je Dinamo - izbacio u polufinalu! Štef Lamza te predivne maksimirske ljetne večeri nije zabio gol, ali je baš totalno izludio Nijemce u 120 minuta dvoboja, a na njemu je skrivljen penal koji je veliki Rudi Belin pretvorio u trijumfalnih, finala vrijednih 4-0.
U zadnjoj minuti Jusufi je imao priliku za gol koji Eintracht odveo u finalu, ali naletio je na zid kolosalnog čuvara Dinamove mreže, Žoge Škorića.
Prošlo je skoro 55 godina... Još jedna veliki naklon za Dinamo '67 i legendarnog Stjepana Lamzu. Ponos zagrebačkog i hrvatskog nogometa. Plava generacija za sva vremena!