Divno je opet biti u reprezentaciji, svi mi jedva čekamo okupljanja i velika natjecanja. Stvarno smo dobra klapa, pravo društvo koje pred sobom ima samo jedan cilj, uzeti medalju. U Splitu je bilo izvrsno, osim onih već opjevanih pobjeda i atmosfere, lijepo mi se prisjetiti i nekoliko izlazaka na Rivu i svih tih klinaca koji su strpljivo čekali u redu da se slikaju s nama, da im podijelimo autograme, poklone... Ma to je nešto predivno, takvi trenuci ti dignu moral jer tek tada shvatiš koliko te ljudi cijene, koliko navijaju za nas! Što se zdravlja tiče, sve je u redu. Operacija trbušnog zida prošla je u savršenom redu, oporavak isto i, nakon malo prilagodbe, spreman sam za sve napore u drugome krugu.
Inače, dani na pripremama nisu jednolični kako to mnogi misle. Ima tu trčanja, no više je to da se osvježimo nego da nabijemo formu. Treba izdržati 10 utakmica u 14 dana, noge ne smiju biti teške. No svi smo profesionalci i moramo se držati reda. Na treninzima mahom radimo na taktici, uigravamo se, analiziramo protivnike... To je sve, očito, bio dobar plan, a dodaju li se tome i odlični uvjeti - bolji nego ikad - u hotelu Lav Meridien, jasno je zašto smo tako dobri. A bit ćemo dobri i dalje, sigurno.

16. 01. - Najteži dan, definitivno. Probudiš se, znaš da počinje Svjetsko prvenstvo, i to doma. A tek atmosfera, naježio sam se dok smo čekali da završi ceremonija otvaranja, malo se to odužilo. Korejci nam ne leže, vidjelo se to. Malo smo bili teški, mene nije išlo, teško je igrati protiv tako brzih protivnika. Sreća, Pero je zabio u pravi tren.
17. 01. - Atmosfera je odmah puno bolja, nervoza je nestala, čekaju nas Kuvajt i Kuba, idealna prilika da se rastrčimo i uigramo. Danas ne igramo utakmicu, pa smo odradili jutarnji trening, a nakon ručka uslijedio je odmor. Vrijeme u Splitu je prekrasno, sunce grije pa se većina odmara uz kavicu i sokove na terasi hotela.
18. 01. - Na dan utakmice uvijek imamo lagani trening prije ručka, da se zagrijemo pred utakmicu. S Kuvajčanima nije bilo problema, odradili smo to s 'pola snage’. Neki će reći da smo trebali dobiti i s većom razlikom, ali najvažnije je da se nitko nije ozlijedio i da se Ivano, koji je propustio tekmu, odmorio za sljedeće izazove.
19. 01. - Ljudi, ne brinite, Balić igra, spreman je! Velika se buka digla oko njegove ozljede, ali vjerujte da će igrati bez obzira na sve. I danas smo odradili rastrčavanje, da spremni dočekamo Kubance. Najgore su te utakmice koje si već unaprijed dobio, a protivnik se napali na tebe. Treba naći motivacije, a to nije lako.
20. 01. - Napokon slobodan dan. Iako za nas i nije baš slobodan. Treba iskoristiti svaki trenutak za oporavak, zaliječiti rane za nove utakmice. Gledamo Španjolce, proučavamo im slabe točke u obrani. Sutra za nas počinje prvenstvo i borba za bodove koje moramo prenijeti u drugi krug. Znamo što nas čeka...
21. 01. - Izašli smo na teren i sva je nervoza nestala. I opet navijači, ma, naježim se svaki put, pomislivši kako se sve trese u svlačionici, kao da je u dvorani 100.000 ljudi. Napokon je i mene krenulo, 'leže’ mi Španjolci, glavno je da smo počeli zabijati i s vanjskih pozicija. Ovo je stvarno velika pobjeda.
22. 01. - Po čemu ću pamtiti Split? Nevjerojatna publika, to najviše. Takva atmosfera teško će se ponoviti. Nakon pobjede nad Španjolcima, trebalo je riješiti i Šveđane. Nije bilo lako, žilavi su i rastrčani, mladi, ali smo ih dobili. Praktički smo si prokrčili put do polufinala. Vidimo se u subotu u Zagrebu, u punoj Areni!