Ma kakvo slavlje, treba osvojiti broncu i još me čeka ekipni nastup. Ima vremena za slavlje.
Riječi su to pravog sportaša, šampiona, čovjeka koji je izborio Olimpijske igre, kao prvi Hrvat u svom sportu, i pritom je skoro pa tugovao!? Ivan Kvesić (24) ide u Tokio u lov na medalju. Ovaj put stvarno! Zašto stvarno? Jer prošle je godine već izborio plasman na OI, ali kako je pandemija onemogućila dio turnira, Svjetski je karate savez promijenio način bodovanja i Ivan se opet morao kvalificirati.
Uspio je to na domaćem terenu, na Europskom prvenstvu u Poreču. A zašto je tugovao?
- Jer sam izgubio od Turčina Ugura Aktaša polufinale, a nije bilo fer. Baš sam želio u finale i osvojiti zlato u Hrvatskoj. Nažalost, nemamo podršku ni kad smo domaćini. Zato su mi pomiješani osjećaji i slavlje je bilo jako skromno, ali bit ću sretan kad se vratim u Zagreb, nadam se s europskom broncom.
A bodovanje za OI ponudilo mu je i jedan bizaran scenarij: da se s tim Turčinom sastao prije polufinala, Ivan bi mu pustio meč jer bi ga visok plasman Aktaša pogurao na OI. Nego, kako je to dvaput izboriti iste Olimpijske igre?
- Haha, prvi sam put, prošle godine, bio sretniji jer nisam izgubio polufinale. Ma dobar je osjećaj i sada, super, sretan sam, a kad se vratimo u Zagreb bit će još bolje.
A u Hercegovinu? Jer Kvesić je rođen u Širokom Brijegu.
- E, tamo sad neću stići jer odmah nastavljam pripreme za Tokio.
Jeste li sretniji zbog svog uspjeha ili tužniji što i brat Anđelo nije uspio izboriti OI?
- Ne znam... Anđelo je bio spreman za finale, na treninzima je bio i bolji od mene, bolje se osjećao... Bio bih jako sretan da i on ide u Tokio.
Što ste mu rekli nakon poraza? A što on vama?
- On je radio prije mene, ja sam se zagrijavao i fokusirao na svoj nastup, ali gledao sam u hotelu putem streama. Komentirali smo poslije, ali kratko. A nakon mog meča bio je sretan što sam izborio OI, ali isto podijeljenih osjećaja jer sam trebao ući u finale.
Ni bratov poraz, kažu u našem taboru, nije bio posve čist. Sudački, jel...
- To je sport, trenutak nepažnje, primiš nogu i sve ode na drugu stranu, ali u karateu suci imaju preveliku ulogu. To je rupa u našem sportu. Trebaju nam senzori.
Znači, nakon karijere ćete u suce, da malo ispravite te nepravde?
- Haha, mislim da ipak neću...
Kao što su u (ne)milosti sudaca, tako su karatisti i među sportašima kojima je najteže otići na OI. Jer dok, primjerice, atletičari ili plivači mogu dohvatiti normu na bilo kojem natjecanju u olimpijskom ciklusu, ekipni sportovi mjesto love plasmanom na jednom velikom natjecanju, karatisti skupljaju bodove na gomili turnira.
- Od listopada 2018. nastupio sam na 22 turnira na kojima sam skupljao bodove za OI. Uz još neke lokalne, pripremne. Zato na OI mogu samo oni koji su u dvije godine konstantno među najboljima na svijetu. I to samo po dvojica u svakoj kategoriji idu izravno, što sam ja izborio, ostali koji su skupili puno bodova moraju u dodatne kvalifikacije. I onda na olimpijskom turniru sama krema. Već znamo da su ondje uz mene, koji sam svjetski prvak, Nijemac koji je europski prvak, ovaj Turčin koji je stalno u vrhu, Japanac i Iranac koji je svjetski doprvak. Svatko među nama svakoga može pobijediti.
Dakle, dvije i pol godine Kvesić je u punom ritmu. Kako sada tempirati formu da bude najbolja na Igrama?
- Imam problema s ložom i ramenom i sljedećih dana moram to zaliječiti, a onda ću samo nastaviti trenirati. Nema posebnih priprema, zadnje 3-4 godine treniram svaki dan po dva puta, jedino ću sad morati otići negdje van potražiti vrhunske sparing partnere, koji će mi biti kopije suparnika koji me čekaju u Tokiju.
Koronu ste preboljeli...
- Ha, neslužbeno jesam, službeno nisam.
Kako?!
- Imao sam simptome, oko mene su bili pozitivni, ali na testiranju sam bio negativan. Nisam se još cijepio, prijavio sam se i čekam. Trebao sam se cijepiti tjedan dana prije EP-a pa sam to odbio zbog eventualnih nuspojava.
No dobro, da se vratimo na početak priče: Pripremaju li u vašem klubu, Hercegovini iz Zagreba, feštu i doček?
- Ne znam ništa, ako je iznenađenje, ne smijem znati. Ali sigurno hoće, kad se god vraćamo s medaljama bude tako. A sad se nadam da će se poklopiti i europska medalja i plasman na OI - kaže Kvesić, ali zaključuje:
- Ne treba previše slaviti, neću se zadovoljiti samo odlaskom na OI, pucam na najviše!
I puca s jakim argumentima za olimpijsku medalju...