Dečki, ako ovi misle dovesti publiku u dvoranu, ja ne igram, zagrmio je ponajbolji rukometaš svijeta Mikkel Hansen.
Pa pojasnio:
- Mi se testiramo svaka dva dana, ne smijemo komunicirati ni sa kime izvan ekipe, ne smijemo van iz sobe, iz hotela..., a onda ćemo igrati pred nekoliko tisuća ljudi, koji će blizu parketa i naše klupe pjevati, vikati, kašljati i kihati! To stvarno nema smisla.
Još ranije iz redova druge rukometne velesile, Njemačke, još veći bunt! Trojica igrača koji spadaju u red nositelja igre čim se drugi val pandemije korona virusa razmahao poručili su: "Mi u Egipat ne idemo!" Potpis: Patrick Wiencek, Steffen Weinhold i Finn Lemke.
Hansen će ipak zaigrati za Dance nakon što su organizatori konačno odlučili da gledatelji ne smiju na utakmice, da će se SP igrati bez publike. Pa mu nitko s tribina neće kihati za vratom.
Cijelo to vrijeme iz tabora treće rukometne velesile - muk. Nitko iz redova hrvatske reprezentacije nije ni pomislio, a kamoli javno izgovorio da neće igrati na Svjetskom prvenstvu zbog straha od zaraze korona virusom.
Ruku na srce, teško da bi ih većina navijača podržala da je tako nešto izjavio recimo Domagoj Duvnjak. Ili Luka Cindrić.
Ali našim "kaubojima" to nije palo na pamet. Duvnjak, iako iscrpljen jer je imao korona virus, pa ga je Kiel ubacio u vatru čim je ustao iz kreveta, osvojio je Ligu prvaka i odmah nakon finala došao na okupljanje reprezentacije. Načet? Da. Umoran? Svakako. Motiviran? Iznad svega!
Duvnjak u jednoj sezoni odigra više od 100 utakmica, svaku na najvišem nivou, rijetke su one u kojoj ga trener u klubu i reprezentaciji može (i želi) odmoriti. I na parketu je gotovo cijelo vrijeme jer je neprocjenjiv i u obrani i u napadu.
Nogometaši imaju manje utakmica u sezoni, više minuta provedu na terenu, ali se isto tako tijekom igre mogu više štedjeti, da ne kažemo odmarati nego rukometaši.
Dok jedan Bojan Bogdanović, primjerice, kad je u punom ritmu i momčad mu izbori doigravanje NBA lige, odigra više utakmica, ali značajno manje minuta.
Ktome, najveća je razlika u tome što nogometaši veliko natjecanje imaju sva dvije godine i oni najbolji ne idu na Olimpijske igre, a rukometaši svake godine, a u olimpijskim godinama i po dva velika natjecanja! Takva je i ova. I, da, tu su i olimpijske kvalifikacije, na kojima nas čeka okršaj s Francuzima. Brutalan ritam.
Da, i to je dijelom razlog što je njemačka trojka odustala od SP-a, našla si je (dobar) alibi, što je Hansen i pomislio da odustane.
Duvnjak i naša ekipa nisu. Oni će u punom sastavu danas na put za Egipat (osim ozlijeđenih Stepančića i Pavlovića), gdje ih u petak očekuje prva utakmica. U čarteru, koji dijele sa Slovencima, naći će se i povratnici poput Čupića i Štrleka, i nezaliječeni Šego kojeg je klub htio spriječiti da ode, i svi najbolji koje imamo.
Upao je i Igor Karačić, koji bi ipak mogao propustiti prve utakmice, protiv Japana i Angole, da se posve zaliječi.
Jer Hrvatska ima kult reprezentacije. I motiv više, da usreći zemljake pogođene potresima. Sve je to veće i jače i od umora i od straha od zaraze korona virusom. Ajmo, "kauboji"!
POGLEDAJTE 24 PITANJA S LINOM ČERVAROM: