Split je kao grad sporta iznjedrio brojne velike sportaše, koji su njegovu slavu pronijeli diljem svijeta i svojim mu uspjesima priskrbili prestižni nadimak "Najsportskijeg grada na svijetu". Svi su oni slavljeni i dočekivani kako dolikuje šampionima, ali niti jedno slavlje i doček ne može se usporediti sa onim iz 1989. godine, nakon što je Jugoplastika u Münchenu osvojila prvi od tri uzastopna naslova prvaka Europe. Bila je to eksplozija emocija koja je zahvatila i cijeli grad i širu okolicu obojila u žute boje Jugoplastike, doček koji se nikad prije i nikad kasnije nije dogodio u gradu pod Marjanom.
Uspjesi Jugoplastike i dan danas se pričaju, a uspomenu na legendarni klub oživio je Adidas i BSTN store. Svjetski proizvođač sportske opreme nedavno je predstavio tenisice koje su napravljene kao znak poštovanja prema Jugoplastici koja je u prošlom stoljeću osvojila tri titule prvaka Europe. Ekskluzivna verzija Adidas Forum High slavi, kako pišu u svojoj objavi, košarkašku kulturu Balkana, a novom linijom tenisica oduševili su sve navijače kojima je Jugoplastika u srcu.
Ovaj put su otišli korak dalje i intervjuirali legendarne košarkaše splitskog kluba, Dina Rađu (53) i Tonija Kukoča (52). Pričali su o Jugoplastici, protivnicima, vatrenim navijačima...
- Bili smo sjajan tim, imali smo sjajne trenere, tri godine smo letjeli na krilima nevjerojatnog uspjeha. Tada su NBA skauti stigli u Europu i počeli pratiti europska prvenstva, zahvaljujući tom uspjehu smo i mi stigli do NBA-a. No tada nismo niti bili svjesni koliko smo zapravo veliki bili. Ljudi su nas voljeli. Bili smo kao Beatlesi. Igrali smo lijepu košarku, marljivo smo radili i trenirali. Bili smo prijatelji tada i danas i jako smo ponosni što smo bili dijelom toga. Ljudi iz drugih zemalja su nas zvali i govorili kako nam se dive - prisjetili su se legendarni hrvatski košarkaši Rađa i Kukoč u intervjuu za BSTN store.
Gdje je bilo najteže igrati?
- Velika je razlika. U Europi ima mjesta gdje se bojite za svoju glavu. Doduše sve je u glavi, no na mnoge igrače utječe kada igraju na takvim gostovanjima. Posebno vatreno bilo je u Grčkoj, Zadru, Šibeniku, Čačku... Bilo je situacija gdje su nas navijači pljuvali, natezali - rekao je Rađa, a Kukoč dodao:
- Dino, možda se sjećaš kad smo igrali u Grčkoj, a boca crnog vina doletjela je i razbila se na parketu. Preostalo je pet minuta do kraja utakmice, a vodili smo sa sedamnaest koševa razlike. Isto tako kad sam igrao za Benetton gostovali smo u Rimu i usred jednog kontranapada pogodili su me kovanicom u oko. Sljedeće čega se sjećam je da sam bio na pregledu u bolnici.
Dino Rađa je od 1997. do 1999. godine igrao za Panathinaikos, a tamošnji navijači su mu se urezali u pamćenje.
- Igrao sam tamo tri godine. Tog dana nastupali smo kod AEK-a. I nekoliko minuta prije utakmice svi u dvorani stajali su u potpunoj tišini. Njih 17 tisuća. Nije nam bilo jasno što se događa jer inače su bili jako bučni. I onda se dogodilo, minutu prije početka... Izgađali su nas sa tri stotine jaja. Svi su pogođeni u glavu, ramena, svuda. A parket su nakon toga čistili sat vremena. Jednom smo gubili kod kuće i netko je ugasio svjetla u dvorani kako bi se protivnici uplašili. Nakon pola sata tih petnaest ili dvadeset koševa razlike im ništa nije značilo jer nisu znali hoće li se vratiti živi. Zato, kad dođeš u NBA ligu, ne preplaši te kad netko viče: 'Defense! Defense!' U NBA ligi bi ove stvari koje smo mi u Jugoslaviji prolazili bile opisane kao teroristički napad - kazao je Rađa.
A posebno kreativan bio je jedan navijač u Čačku.
- Upozoravali su nas na neki kišobran. Nije nam bilo jasno o čemu je riječ. No, ubrzo smo shvatili kako uz rub igrališta stoji čovjek koji je s kišobranom 'hvatao' igrače koji su se kretali u njegovoj blizini. Služili su se raznim trikovima, namjerno bi usred zime ostavili vrata otvorena kako bi se dio dvorane ohladio, gasili su svjetla usred utakmice kad bismo bili u vodstvu protiv domaćina... - kazao je trostruki NBA prvak s Chicago Bullsima.
Rađa je u Jugoplastici bio do 1990. godine kada je otišao u Virtus, a Kukoč se zadržao godinu duže i donio treći naslov europskog prvaka zaredom.