Samo su Ivan Krstanović, Miljenko Mumlek, Joško Popović, Igor Cvitanović i Davor Vugrinec zabili 100 i više golova u HNL-u. Od petka navečer je Krstanović ikona HNL-a, bez ikakve sumnje jedan od najboljih napadača koji su ikad igrali na hrvatskim terenima.

Foto: Robert Belosevic/PIXSELL Stoti gol zabio je iz penala protiv Intera u pobjedi Slaven Belupa 3-1. Ispod dresa je već nekoliko kola bila spremna majica na kojoj su fotografije supruge, sina i kćerkice. No, taj stoti gol nikako da dođe, sve do petka.

- Suigrači su me već počeli zezati da će slike izblijediti - nasmijao se jutro nakon stotoga gola Ivan Krstanović (37).

Dobili smo ga kod kuće u Zagrebu, otac mu je bio na pregledu u Beču pa će u nedjelju zajedno u Hercegovinu. Tomislavgrad čeka svojeg Ivana.

- Moj prvi klub Tomislav mi je napravio posebni dres s brojem sto - kaže ponosno Ivan.

No, ako u Tomislavgradu kažete da dolazi Ivan, gotovo nitko neće znati da je riječ o Krstanoviću.

Foto: Goran Kovačić/PIXSELL - Morate im reći da dolazi Popo. To je moj nadimak iz djetinjstva. Svi me u rodnom kraju znaju po nadimku. U nedjelju ću malo počastiti, a pravu feštu pravim kad završi sezona - rekao je Krstanović, koji nam je u petak poslije 100. gola poručio kako će jedno janje biti malo, da će ih morati ispeći pet.

- Naravno da će biti velika fešta. Pa ušao sam u takvo probrano društvo. Tek sam ujutro postao svjestan onoga što sam napravio. Javili su se iz mojih bivših klubova, puno suigrača, prijatelja. Stotine poruka i poziva. Znam da me ljudi vole, gdje god sam bio sam ostavio trag - kaže Krstanović, kojega smo pitali je li bilo treme prije pucanja penala.

- To su me pitali i suigrači nakon utakmice. Ma, kakva trema. Znao sam da ću ga zabiti. Zna se da su penali moja specijalnost - nasmijao se Ivan, koji je u HNL-u u karijeri promašio samo jedan penal. Obranio mu ga je Simon Sluga.

I dalje je Sluga jedini koji je pročitao Krleta.

U rodnom se Tomislavgradu zaljubio u nogomet. Oni koji su igrali na travnjaku u tom gradu, znaju što je pravi, prirodni travnjak. Kao tepih. No, Popu su prijatelji i poznanici nagovarali da se bavi drugim sportom. Visok je 1,96.

- Jasno, htjeli su da se zbog visine bavim košarkom. Svi su mi govorili da budem košarkaš, a eto ja sam nogometaš i zabio sam sto golova u hrvatskoj ligi. Znači, pogodio sam s odabirom sporta - uz osmijeh govori Krstanović i nastavlja:

- Nije da nisam bio dobar u košarci, dominirao sam zbog visine. Igrali smo na školskom igralištu, ali moja je želja bila jasna, samo nogomet.

Karijeru je započeo u mlađim uzrastima Tomislava, zatim je igrao za Boljavu iz Drinovaca, Posušje, sve u rodnoj Hercegovini, a onda je 2008. godine došao u Zagreb.

- Tada sam se s 25 godina ozbiljno počeo baviti nogometom. Bio je to iskorak dolazak u Prvu HNL - kaže nam sjajni golgeter.

U Zagrebu je bio do 2011. godine, tada je došao u Dinamo. To mu je sigurno bilo kruna karijere. U HNL-u je još igrao za Zadar, Lokomotivu, Rijeku i sad za Slaven Belupo.

U međuvremenu je nosio dres Širokog Brijega od 2015. do 2017.

- Mogu se sjetiti puno od tih 100 golova koje sam zabio u HNL-u, ali nikako se nisam mogao sjetiti kome sam zabio prvi. Nisam znao da je to bio Inter kojemu sam zabio i stoti. Najdraži golovi? Ona dva u pobjedi protiv Hajduka u Maksimiru 2012. Dinamo je gubio 1-0, ušao sam u igru u dvije minute zabio dva gola za pobjedu 2-1. Nekoliko sam puta u karijeri bio blizu odlasku u Hajduk, ali nikad nisam zaigrao tamo, a na kraju je ispalo da mi je Hajduk najveća ‘mušterija’ u - kaže Krstanović.

Splićanima je zabio čak 13 golova, a mogao bi još koji. Blizu je dogovora s Belupom oko novog ugovora. Želi igrati još godinu-dvije.