Hajduk digital objavio je prvoga dana ove godine posebnu emisiju "Pripadaj Hajduku", koju su odradila dvojica poznatih TV lica Željko Vela i Marko Šapit dok je priloge radio Matej Sunara, koji je u šaljivom tonu intervjuirao i Filipa Krovinovića.
Trener Dambrauskas pričao nam je o tebi, o tome ćemo kasnije, sad ti malo pričaj o njemu. Kakav je tvoj dojam u ovo vrijeme što on je trener?
- Dojam je odličan, dao bih ocjenu pet. Stvarno je sve pozitivno, otkad je došao, ima mentalitet pobjednika. Ima stvarno dobre motivacijske govore, dobro trenira, razumije nogomet, što je najbitnije. Trenira se jako dobro, klapa smo i stvarno imam samo pozitivne riječi. On je jedan od trenera koji kaže: "Ako ću izgubiti utakmicu, radije ću izgubiti 4-3 nego 1-0." To vam sve govori o njemu i njegovu mentalitetu, možda je to novo nekim igračima, meni jest novo – nisam još imao takvog trenera. I stvarno mislim da iz dana u dan upijamo sve bolje, sve više i više i stvarno nam dobro ide.
POGLEDAJTE VIDEO:
Trener je najljepšim riječima govorio o tebi i tvom utjecaju na igru i o povjerenju koje ti daje, pa sigurno je lijepo igrati kad iza tebe stoji trener koji ti toliko vjeruje.
- Naravno, nisam spomenuo nešto što je još važnije. Kao što se kod igrača uvijek može reći, igrač je dobar, ali je važnije kakav je kao osoba. Tako je i trener Valdas jako dobar trener, ali kao osoba je još bolji, što je nama naravno još bitnije jer se tako stvara kohezija među igračima, igrača s trenerom, s pomoćnim trenerima. Stvarno hvala mu na lijepim riječima ovim putem, a, kao što sam rekao, i ja imam samo lijepe riječi o njemu i nadam se da će se samo tako i nastaviti.
Pričao je nešto i o tvojoj ulozi u momčadi koja je free role: vrlo, vrlo slobodna uloga. Kaže da on zapravo samo traži od tebe jednu stvar, a to je da se krećeš, da si stalno u pokretu i da si prisutan, da budeš taj dirigent Hajdukove igre.
- Tako je, čim sam odigrao prvu utakmicu, prije utakmice rekao je, ne samo za mene već i za Marka Livaju, da slobodno uživamo u igri, da se krećemo gdje god hoćemo, da pričamo s ekipom, da vodimo ekipu, da se možemo spustiti, da možemo otići gore, da možemo biti u međuprostoru… Stvarno mi je dao, kako ste rekli, free role i mi igrači to volimo. Mislim da igrači uživaju u takvoj poziciji i stvarno se nadam da će se tako nastaviti, nema druge.
Budući da si ga već spomenuo, onda se sljedeće pitanje samo nameće. Kako ti je igrati s Livajom?
- Igrati s takvim igračem, s Markom stvarno je nešto neprocjenjivo. Ja sam takav igrač, volim igrati s igračima koji me razumiju. Kad igram s Markom, kad imam takvog igrača u ekipi, odmah sam sretniji pet, deset posto. Mislim da se svakim danom, svakim treningom i svakom utakmicom sve više i više razumijemo i na terenu i izvan terena, što se može i vidjeti. Ne može se platiti sve novcem.
Koja ti je utakmica iz dosadašnjeg dijela tvog opusa u Hajduku ostala najviše u sjećanju i u najboljem sjećanju?
- Rekao bih da je to utakmica na Rujevici protiv Rijeke jer mislim da nam je ta utakmica nekako donijela tu prekretnicu u ekipi i općenito u gradu i svugdje okolo zato što smo dobili utakmicu gdje smo gubili pa smo je preokrenuli. Bilo je stvarno svega, u posljednjoj je sekundi pao i gol, ali nekako na kraju se osjetila ta vibra, ta atmosfera kad smo pjevali i plesali u svlačionici kao da smo osvojili sad, govorim, Ligu prvaka, prvenstvo… Tako smo se stvarno osjećali. Imali smo stvarno energije, mogli smo još odigrati jednu utakmicu poslije te utakmice i to se osjetilo i to smo mi svi osjetili u svlačionici. Mislim da mi je definitivno ta utakmica najdraža.
Vidiš kako je to razdoblje dobro kad pri davanju ocjene možeš zanemariti pobjedu na Maksimiru. I to nešto govori. A u kojoj bi utakmici ovog dijela sezone najbolju ocjenu dao navijačima?
- Rekao bih definitivno utakmica s Osijekom kući koju smo igrali prije stanke. Sjećam se pogotovo dva-tri dana prije utakmice, ali ne samo dva-tri dana nego dan za danom koliko je mnogo bilo ljudi bilo u redu ispred stadiona, u trgovačkim centrima… Stvarno je takva luda atmosfera bila i mi smo to osjećali na terenu i eto ta je utakmica ipak presudila.
Ti si odavno iskazivao svoju ljubav i privrženost prema Hajduku i dugo se čekalo da se zvijezde spoje pa da se to dogodi. Sad nisi samo igrač koji uživa u tome, ti si i član Hajduka. Koliko ti je to važno?
- Točno. Sigurno da mi je važno, uživam svakim danom što sam ovdje. Presretan sam, najsretniji ikad sigurno. To mi je oduvijek bio san, kao što sam i rekao puno puta. Priča kreće, već sam par puta spomenuo po novinama, krivim uvijek strica. Stric je, kad smo mi bili mlađi, moj brat i ja, non stop nam govorio: "Ja znam da ste vi iz Zagreba, ali morate navijati za Hajduk, samo Hajduk , samo Hajduk". I mi, kako smo bili klinci, rekli smo: "Ok, kako ti kažeš, tako će i biti." Tako je i ostalo i, jednostavno, drago mi je što je tako ostalo, stoga imam stvarno sve samo lijepe riječi i osmijeh od uha do uha.
Ovo je sad bila priča sa stricom, ali ja se sjećam neke priče oko bake, i ona je imala nekakvu ulogu, planiramo li i baku možda učlaniti u Hajduk?
- Pa baka ima svoju ulogu, naravno. Ona me pratila kad sam igrao u NK Zagrebu, kad sam bio u seniorima, juniorima i kadetima. Oduvijek je bila najvatrenija navijačica i svi je znaju, poznata je i dan danas. Bilo bi, ja mislim, stvarno u redu s moje strane i s naše da je učlanimo. Ima, naravno, i nešto bakine zasluge. Kad bi došla tu na more sa svojim sinom, a mojim tatom, onda ga je voljela dovesti i na Poljud i pokazivati mu stadion. Isto je moj tata ostao tu malo zaluđen, ali, kažem vam, glavni je krivac stric definitivno.