Kao što mu je nekad klicala zagrebačka Arena, danas Filipu Iviću kliču u Hali Legionów, domu europskog prvaka Kielca. Miljenik navijača, koji s terena redovito izlazi uz ovacije, postao je nakon samo tri utakmice u Ligi prvaka. Ali kakve tri...

- Presretan sam i prezadovoljan u Kielcu. Nisam mogao ni zamisliti da će mi ovakvo brzo postati ovako dobro. Ni dva mjeseca nisam ovdje, a već se osjećam kao doma - javio se raspoloženi Ivić.

Veliki Sławomir Szmal (38) tu je samo da mu čuva leđa. Kielce je u LP-u pobijedilo Meškov, Szeged i Celje, a Filip je svaki put imao više od 15 obrana. Brani u vrhunskoj formi, živi najljepše dane svoje karijere.

- Nisam očekivao da ću ovako brzo dobivati ovoliko prilika. Otvorilo mi se i zato što je Szmal imao problema s ozljedama. Zamislite, čovjek je već deset puta operirao koljeno, pet puta desno, pet puta lijevo - kaže Filip.

Szmal mu je i cimer, ali ekipa izvan terena je “balkanska”.

- Tako se mi u šali zovemo, uz mene i Štrleka tu su Slovenci Bombač i Zorman, Srbin Đukić, jedan Crnogorac iz mlade momčadi... Ali svi se puno družimo, trener na tome inzistira. Uvijek kad dođe netko novi, kad se netko ženi ili dobije dijete, obavezno svi zajedno izađemo na večeru - kazao je Ivić.

A trener je Talant Dušebajev, nekad velik igrač, a danas velik trener. Govori poljski, kaže Filip, kao da mu je materinji.

- Puno je stranaca, ali poljski je jedini jezik u svlačionici. Ja već sve razumijem, a govoriti ga znam samo kad je riječ o rukometu - rekao je kralj Kielca. Ili, ako ćemo na poljskom, król Kielcea....

U gradu je rukomet broj 1.

- Dvorana je na Ligi prvaka uvijek puna, a pobjede slavimo malom koreografijom s navijačima. Vođa navijača određuje ritam, a mi igrači plješćemo s publikom - priča Ivić, koji prati i svoj Zagreb, tuguje s bivšim suigračima.

- Čujem se skoro sa svima i strašno mi je žao što su upali u crno razdoblje, to je moj klub, moji dečki. Ali uvjeren sam da će se izvući - zaključio je optimistično Fićo.