Njegov mormonski način života nije se gledao blagonaklono, prisjeća se supruga Krešimira Ćosića Ljerka.
- U Zadru je imao velikih problema zbog toga, nitko nije vjerovao da je to samo njegov duhovni život, svi su vidjeli nekakvu političku pozadinu, smatrali ga američkim špijunom... Zbog toga je i otišao iz Zadra, bio je trener u Ljubljani, pa su osporavali da ne može igrati za Olimpiju, pa je igrao za Zadar i bio trener Olimpije. No on se sa svim tim nosio, nije priznavao poraz. U ono vrijeme nije bilo poželjno ići ni u crkvu, a kamoli donijeti neku novu vjeru. Svi su se pitali što se iza toga krije. Ja sam katolkinja i to nam nije bila prepreka. Slični su nam bili pogledi na život, iste vrijednosti... - kaže Ljerka.
Njezin je suprug preminuo 25. svibnja 1995. u 47. godini.
- Bolest se pojavila 1994. Ništa mi nije govorio, primijetio je čvorić u preponi i na vratu i otišao je ravno k liječniku. Kad su napravili biopsiju, onda mi je rekao. Naravno da mi je bio šok, mislila sam da sanjam. Počeo se liječiti. Predložili su mu kemoterapiju, pa presađivanje koje je na kraju bilo na neki način pogubno. Već je bio u remisiji, bilo mu je bolje, ali nakon presađivanja koštane srži sve je krenulo po zlu. Dobio je hepatitis i otkazala je jetra... - prisjeća se Ljerka:
- Bili smo uvjereni da će se izvući, do zadnjeg trenutka sam vjerovala. Nakon toga suočiš se s grubom stvarnošću. Bila je mogućnost ostati s djecom u Americi ili se vratiti kući, što sam i odlučila. Bili su još mali, sin Krešo nije imao ni tri godine, cure su imale 10 i 12. Krenula je borba za život, djecu... Najprije škola pa sam počela ponovno raditi. Prođe život, djeca odrastu, sigurno ne onako kako bi rasli s tatom, ali na svojim su nogama. Krešo će diplomirati dogodine, cure su završile udale se, imaju obitelji, djecu... Zbog toga mogu biti sretna.
- “Nije zažalio što nije išao u NBA. Možda u sebi, a da nije izgovorio, ali ne bih rekla” - supruga Ljerka Ćosić
- “Zvao ga je Tuđman. Išao je kao izaslanik u Kongres i Pentagon, lobirao...” - politički se angažirao ‘90-ih
- “Novac ga uopće nije zanimao. Živio je za obitelj, košarku, vjeru i prijatelje” - Rato Tvrdić, Krešin prijatelj