Hrvatski je reprezentativac Andrej Kramarić (27) u subotu dobrano naživcirao gotovo sve navijače 'vatrenih' u pobjedi nad Walesom (2-1).
Nema sumnje da je slavlje Hrvatske moglo biti i rezultatski izraženije da napadač Hoffenheima nije bio sebičan u situaciji pred kraj utakmice kada ga je u prostor idealno proigrao Mario Pašalić.
Išao je Krama na gol, dugo se namještao pa pucao iskosa, iako je šest-sedam metara od gola sam kao duh loptu čekao Ivan Perišić. Krama je u maniri golgetera ipak sam odlučio završiti akciju, Hennessey je obranio i do kraja smo gledali dramu u kojoj smo pošto-poto morali obraniti jedan gol prednosti.
- Nije da me nije išlo, ali zadovoljan sam svojom igrom. Nalazio sam se u šansama i osjećao sam se dobro. Želio sam zabiti gol, ali bio sam jako izmoren pa su neki pokušaji bili i iz 'nemoći'. U nekim trenucima došlo mi je da sjednem na pod od umora, ali igra se za reprezentaciju - rekao je Kramarić nakon utakmice, ali...
Nisu njegovi potezi i soliranja u Osijeku naišli na odobravanje publike. Predbacuju mu mnogi sebičnost, a potiho se priča i o antagonizmu njega i spomenutog Ivana Perišića jer nije prvi put da mu Kramarić ne dodaje loptu u poziciji gdje je Omišanin bolje postavljen. Jedno je sigurno, Perišiću to svakako smeta jer nakon svake takve Kramarićeve ekshibicije nervozno širi ruke.
Čudne odluke Kramarića:
- Engleska - Hrvatska, 2-1, Liga nacija
- Mađarska - Hrvatska, 2-1
Kramariću se iste situacije događaju i u klubu. Sjetimo se samo utakmice protiv Leverkusena u kojoj je 'ukrao' gol Alžircu Ishaku Belfodilu koji me mogao do hat-tricka.
A ovo je Belfodilov izraz lica nakon što mu je hrvatski napadač ukrao gol.
Ne treba kovati 'teorije zavjere' o nekom sukobu između dvije hrvatske uzdanice, vjerojatnije je da se tu radi o klasičnoj sportskoj drskosti i želji za rezultatom, iako je indikativno da se takve situacije često događaju na utakmicama 'vatrenih'. I Perišić i Kramarić su ubojiti igrači gladnih golova, a takvih je Hrvatska u povijesti puno imala. Sjetimo se samo Olića, Mandžukića pa i Šukera.
Upravo na Šukera najviše podsjeća Andrej Kramarić. Često je današnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza znao biti sebičan, ali imao je pokriće za to. Svako malo zabio bi spektakularan gol, a neki od njih i danas se vrte u špicama sportskih emisija, ali i glavama hrvatskih navijača.
OK, Krama možda nije Mandžo. Neće se potrošiti do besvijesti, ali baš zato imat će snage i koncentracije zabiti neki krasan gol. Sjetimo se samo golova protiv Seville i Lyona u dresu Rijeke, pa golčine u Hoffenheimu protiv Bayerna u rašlje... To može samo lucidan igrač s dozom sportske drskosti koja je prijeko potrebna za takva postignuća.
Takav je on tip, ili ga volite, ili ga mrzite. Da nema tu drskost u sebi ne bi sezonu završio s 22 gola, ne bi postao najbolji ligaški strijelac u povijesti Hoffenheima. Na koncu, nikad ne bi zabio takve golove da nema taj urođeni predatorski instinkt.
Dok god njegovo soliranje ne smeta izborniku Zlatku Daliću i dok rezultat ne pati nitko mu ne može prigovoriti.
- Kramarić nije bio na svojoj najidealnijoj poziciji. Znamo da najviše daje iza špice, lijevo i desno. Slažem se da ovaj puta nije bilo osobito, jer bilo je ponešto sebičnosti u njegovoj igri, ali u cjelini odigrao je ipak dobru utakmicu, a ono što možda netko misli da je nešto opušteniji jer nema pravu konkurenciju ne prihvaćam. Ima on konkurenciju, ali duga je sezona iza njega - sumirao je Dalić kojem će Kramarić i dalje biti prvi izbor.