Kut malen da manji ne može biti, na golu Perez de Vargas, golmanska veličina, a on kao da mu je 39, a ne 19, uskoči i proda suhi list. Kakav šmeker. Ma, Kralj(a)!
- Nisam ni imao što drugo, ili frk ili suhi list koji mi je i najbolji šut - opisat će svoj trenutak za pamćenje mladi zagrebaš Paolo Kraljević koji je ni više ni manje, nego zvjezdanoj Barceloni zabio četiri komada. Što Perezu de Vargasu, golmanu europskih prvaka Španjolaca, što Molleru, golmanu svjetskih i olimpijskih prvaka Danaca...
- Moller mi je obranio prvi udarac, ali kada sam zabio iz drugog pokušaja, sve je postalo lakše, trema je odmah nestala i postao sam uvjeren da ću zabiti svaki sljedeći. Mislim da sam video tog gola pogledao barem 20-30 puta.
I ovaj Ljubušak je primjer, dokaz da se u životu mnogo toga dogodi filmski, onda kada ne očekujete. Teško da je Kralja očekivao prije tri tjedna kada ga je Zagreb povukao s posudbe iz Gorice da će u četvrtak početi protiv Cindrića, Palmarssona, Mema, Sorhainda... Jer, ispred njega bili su i Josip Božić Pavletić koji je uoči utakmice s Celjem neočekivano otišao u njemački Göppingen i Vlado Matanović koji se baš protiv Celja ozlijedio. I eto jednog tinejdžera u igri kao jedino desno krilo.
Debitirao sa 16
- Znao sam ranije da Božo ide, trenirao sam i očekivao tada da ću možda dobiti pet minuta protiv Barce. A onda se u Celju ozlijedio Vlado i tad sam znao da ću sigurno igrati, barem 45 minuta jer je trener Šola najavio da će jedan dio igre pokušati i s dva pivota, bez desnog krila. Svi su mi govorili prije utakmice da se opustim, da me nema čega biti strah, a najviše me opustio trener i rekao da igram kao što sam igrao prijateljske utakmice, kao kada sam Gorici zabio deset golova. Jesam li možda mijenjao dres s nekim iz Barce? Budući da je zbog korone to zabranjeno, nisam ni pokušavao.
Kralja je prošao sve Zagrebove mlađe kategorije, a - to je interesantan podatak - za seniore Zagreba debitirao je još prije - tri godine!
- Bilo je to u Ligi za prvaka u hrvatskom prvenstvu, mislim da sam tada imao 16 godina - uspio se sjetiti nakon nekoliko sekundi.
Malo je više, pak, prošlo dok nije vratio točno vrijeme na dolazak u Zagreb. Budući da je hercegovački skroz izblijedio, rekli bismo da je to bilo vrlo rano...
- S 11 godina, odmah sam se i upisao u klub. S pet sam, pak, krenuo u Izviđaču gledajući starijeg brata i kako sam se s njime znao dobacivati, trener je rekao mami da imam dobru lijevu ruku i da bih mogao biti dobar. U Zagrebu sam na početku igrao srednjeg vanjskog, bio sam najmanji od svih, brz i poletan, svi su me gledali kako trčim u kontru. Kako su svi rasli, ja sam i dalje bio najmanji, a onda sam na kraju srednje škole narastao 12-13 centimetara, do sadašnjih 189.
Točno koliko ima Uwe Gensheimer...
- On mi je idol, najviše kopiram njegove šuteve i zbog njega sam počeo i bacati frkove i razne "gluposti". A suhi list pokupio sam od Timura Dibirova.
Što još Kralja, osim da obožava njemačkog kapetana i Rusa koji nemoguće pretvara u moguće, može reći o sebi?
- Veliki sam vjernik, često idem u crkvu i to mi puno znači, a ljeti znam igrati odbojku na pijesku. Naravno, kad mogu, ljeti pogotovo, odem do svog Ljubuškog i obitelji.
Odande su i Matej Hrstić i David Mandić, ne želimo stvarati nikakav pritisak, ali obojica su reprezentativci...
- Haha, ma, ja sam već ostvario san debitiravši u Ligi prvaka, a naravno da je sljedeći reprezentacija. Nadam se samo da ću ostati u Zagrebu jer imam ugovor do kraja sezone i da ću upijati od Ivana Čupića kada dođe, da me poduči novim šutevima, skoku, obrani... Zasad mi tu najviše pomaže Vlado Matanović.