Odglumio sam taj penal, izjava je Claudija Caniggie, koja se vrti godinama u hrvatskom nogometnom eteru. I gađa u srce svakog Dinamova navijača.
Teško je danas, 29 godina kasnije znati je li to argentinski dugokosi čarobnjak doista rekao. Ali ostaje činjenica da je baš Caniggia bolno na startu sasjekao još jednu Dinamovu europsku nadu. Bio je to jedini izlet u Europu moćne generacije koju su predvodili Zvone Boban i Davor Šuker, koja je dvaput u prvenstvu gledala u leđa jedino europskom prvaku Crvenoj zvezdi, a u 1. kolu Kupa Uefe 1990. ždrijeb im je podario Atalantu. S Caniggiom.
U Bergamu 0-0, u Zagrebu 1-1. Bobanova golčina iz slobodnjaka, pa Caniggina gluma za penal iz kojeg je Brazilac Evair poslao Talijane dalje.
Caniggia je igrao i protiv Hajduka u Ligi prvaka 1994. s Benficom (0-0 u Splitu, 2-1 u Lisabonu), a na SP-u 1990. u četvrtfinalnom porazu tadašnje Jugoslavije od Argentine za bivšu je državu igrao Zoran Vulić.
No kontroverznu karijeru ipak mu je obilježila jedna rečenica:
- Ako je kokain droga, ja sam narkoman!
I njegove blistave partije u dresu River Platea, Verone, Atalante, Rome, Benfice, Boce Juniors, Dundeeja i Rangersa zapravo su pratile jednako blistave 'partije' izvan terena.
- Više ga vole starije generacije, koje su ga gledale. Jest, zvijezda je u Argentini, zna se za njega, ali i za njegove probleme s drogom i ženom - prepričao nam je bivši dinamovac, Argentinac Luis Ibanez, te dodao:
- Znam i za priču kako je uoči SP-a 1990. izbornik Carlos Bilardo otišao u Napulj kod Maradone da ga obavijesti kako ne planira na SP voditi Caniggiu. Diego mu je odgovorio: 'Dobro, znači ideš bez nas dvojice.' Naravno da je nakon toga pozvao Caniggiu...
Claudiju su danas 52 godine. I baš kako se približava utakmica Dinama i Atalante, on proživljava životni brodolom.
Supruga Mariana Nannis (52) službeno se razvela od njega, nakon što ga je optužila da živi s narkomankom i da se zajedno drogiraju. I Caniggia je morao u bolnicu na tesitiranje na narkotike.
Također, bivša supruga, s kojom je bio u braku od 1988. godine, optužila ga je da ju je jednom tako pretukao da je pobacila dijete. A 'narkomanka' s kojom Claudio danas živi je manekenka Sofia Bonelli (26).
- On je s ovisnicom i prostitutkom, koja ga cijele dane drži drogiranim! Oboje će završiti u zatvoru. S njim sam provela 33 godine, ali ne mogu ići ondje gdje živi s tom kurvom! - rekla je Mariana za argentinsku TV, pa nastavila:
- Kad me gurnuo na automobil, bila sam dva i pol mjeseca trudna. Idući dan bila sam na masaži kad mi je samo počela teći krv. Odjurila sam u bolnicu i doznala da sam imala spontani pobačaj. Kad sam mu to rekla, napao me da sam samo jedna od onih kujica koje vole glumiti žrtvu. A on mi je ubio dijete.
Na sve to Caniggia je odgovorio na Instagramu:
- Mariani treba psihička pomoć HITNO, jer nije pri sebi. Već godinama i dužnost mi je učiniti nešto zbog moje djece i ostalih nedužnih žrtava tog njezina ludila.
A atraktivna brineta Sofia poručila je:
- To je patetično. Žalim jer što je napravila ovaj cirkus, odletjela u Argentinu da nas javno olajava.
I zbog tako burnog privatnog života, Caniggia se sasvim povukao iz javnosti. Živi povučeno u Marbelli, djeca Charlotte, Alexander i Kevin Axel su s njim, a Charlotte se voli pohvaliti seksi fotografijama.
- Održavam se u formi, treniram, ali maknuo sam se od nogometa. Jedino se odazovem na neki humanitarni događaj, ali rijetko. Posvećen sam drugim stvarima, nekretninama - otkrio je u intervjuu prije dvije godine, povodom svog 50. rođendana.
Ne žali, kaže, ni za čim iz karijere.
- Ali svatko bi iz današnje perspektive nešto učinio drugačije. Recimo, ne bih išao u mali klub koji nitko nije znao (Dundee, nap. a.) s 33 godine, da netko poput mene s dva svjetska prvenstva u nogama ostane izgubljen negdje u Škotskoj. Ali, tad sam bio na prekretnici hoću li uopće nastaviti igrati, a na kraju mi je ta sezona pomogla da se prodam u Glasgow Rangers i odem na SP s 35 godina.
Karijeru je završio u Wembleyu, s 45 godina.
- To je bilo za sponzore. Trener je bio Terry Venables, uzeli su nas 4-5 zvučnih imena, svi su treninzi bili snimani, ozvučeni...
Najbolje je dane prošao u Italiji.
- U Argentini, dok sam igrao kao klinac, ubijate se. U Italiji su obrane jako tvrde. Baresi i Maldini bili su jako elegantni u igri, ali su išli jako čvrsto. Talijanske su obrane najteže na svijetu, jako se puno fizički radi, sjećam se kako mi je bilo grozno na prvim pripremama s talijanskim klubom. Pa nisam mogao sjediti za večerom koliko me sve boljelo!
Usporedio je i nogomet iz svoga vremena s današnjim:
- Bilo je više folklora, prirodnije je bilo, nogometaš je bio bliskiji s navijačima, odnos je bio ljudskiji. Sad su igrači u nekom balonu s mnogo ljudi oko sebe, komuniciraju preko Facebooka, Twittera... Sve je kontrolirano, stalno si pod nekim pritiskom. A zastupnici polude kad vide da imaju zlatnu koku.
Čak i ne održava odnose s bivšim suigračima.
- Godinama sam bio prijatelj s Diegom Maradonom, ali iz svijeta nogometa imam možda dva-tri prijatelja. Broj jedan je Pedro Troglio. Iako se i s njim jako rijetko vidim jer često sam se selio.
Igrao je na SP-u 1990., '94. i 2002. Preskočio je Mundijal u Francuskoj.
- Izbornik Passarella isključio me, prevario, iako sam igrao nekoliko kvalifikacijskih utakmica. Zbog njega smo Redondo i ja izgubili SP. A imao sam 31 godinu, bio u top formi.
Zadnja mu je stanica u karijeri (ne računajući Wimbledon) bio Katar. Kao što će možda biti Mariju Mandžukiću.
- Bio sam ondje s Guardiolom i Hierrom i trenirao sam kao nikad u životu... jer nisam imao što drugo raditi!