E, takvo što najmanje je trebalo Zagrebu u ovom trenutku. U Ligi prvaka niže poraze, prolazak skupine malo je realan, nervoza se nakuplja, a kada je nervoza među igračima, i mala je iskra u, za nekoga krivom trenutku, dovoljna da sve bukne.
Buknulo je, nakon poraza od Nantesa u Areni, u težak incident. U klubu se nisu ustručavali za isti okriviti Miloša Kosa (22). Međutim, ono što je Kos, kako priča ide, učinio Mateju Mandiću, zahtijevat će ozbiljne sankcije i reakcije. Šakom navodno slomiti suigraču kost u licu i poslati ga u bolnicu na operaciju, ostaviti ga možda i bez Svjetskog prvenstva na domaćem terenu... To su teške tjelesne ozljede, a uz takve slijedi kaznena prijava.
Mandić i Kos zajedno su dijelili školsku klupu u Ljubuškom, zajedno su, prije Zagreba, igrali u Izviđaču. Nisu bili samo suigrači, a nakon ovoga vjerojatno više neće ni biti ni to. Klub je, uz Kosa, suspendirao Zvonimira Srnu, koji protiv Nantesa nije igrao, ali je odmah stao u Mandićevu zaštitu te i on završio na listi suspendiranih. U klubu će za njegovu reakciju imati puno više razumijevanja. Nijedan sigurno neće igrati sljedećeg tjedna protiv Barcelone, a ići s četiri beka u Blaugranu... Iako, to je trenutno manja briga.
Kos, dečko rodom iz Kozarske Dubice, treću je sezonu u Zagrebu. Prvu je gotovo cijelu propustio zbog ozljede, u prošloj je bio među najboljima, u ovoj je u velikoj krizi i pod velikim kritikama. Ne ide mu, nešto bolje jest tek u nekoliko utakmica. U zadnje dvije šutirao je 3/17, a za vanjskog znate što je to. Zbog lopti koje lete posvuda, najmanje prema golu, ispaštala je rezultatski i momčad. Kritike ni za koga nisu ugodne, najmanje za mladoga igrača, utječu i na psihu, ali nisu razlog za takvu reakciju i liječenje frustracija na nečijem zdravlju.
Što dalje? Zagreb i Kos ugovor imaju do 2026. godine, no nastavak nakon ovoga nije realan. Ni ruka ruci, a svlačionica u neskladu nikada nije donijela ništa dobroga. Teško da će više biti ljubavi s navijačima, a i oni su dio kluba. Rastanak će tek trebati definirati jer sa suspenzijom bi se Kos mogao načekati do bilo koje prve sljedeće utakmice, u kojem god klubu to bilo.
- Mene ovo i nije šokiralo - kaže Lino Červar.
- Znate, a govorim općenito, smatram da trener mora prije svega biti učitelj, a tek onda trener. Učitelj ima mnogih kvaliteta koje nisu usko vezane za rukomet, mora biti moralno pismen. Često slušam da sam, dok sam bio izbornik, imao puno sastanaka, no to nisu bili rukometni sastanci, nego posebni mentalni sastanci. Nisam dopustio da mi igrači budu moralno nepismeni. Moraju znati prepoznati vrijednosti, dobro od zla, pravedno od nepravednog, kako biti dobar čovjek. I da nikada nijedan pojedinac ne može biti iznad momčad.
Je li se u vašima slično događalo?
- Nisam imao slučaj da su se igrači tako potukli kod mene. Naravno, bilo je manjih sukoba na treningu kada je jači intenzitet, ali to je nešto najnormalnije u svakoj momčadi. Stisak ruku i idemo dalje. To se ne može nikome zamjeriti, no da suigrač pošalje suigrača u bolnicu, to nisam doživio. Sjećam se komentara prije nego što sam došao u reprezentaciju, da su igrači bili neobrazovani, nepristojni, da su bili spremni tući i trenera ako treba. Radio sam u četiri države, tri reprezentacije i bitno sam utjecao na odgoj i život nekih igrača. Neki su bili na granici da odu pogrešnim putem. Da je u Zagrebu bilo više trenera učitelja, ovo se ne bi dogodilo. Mi ne radimo na odgoju, a rukomet je neodvojivi dio kulture i obrazovanja.