Hong Seung Ki sjao je od ponosa u podnožju olimpijskih jarbola. Na najvišem stijegu zastava Južne Koreje, njegove prve domovine. Nešto niže zastava Hrvatske, njegove druge domovine. Premda još nema hrvatsku domovnicu, Hrvatska je njegov drugi dom. U trenersku se i životnu avanturu otisnuo s nepunih 25, prije deset godina stigao je u našu zemlju kao mladi i neiskusan trener, bez pedigrea bivšeg vrhunskog sportaša. Došao je s 'kovčegom' volje i želje da uči i napreduje te s osjećajem za istočnjačke borilačke vještine kakav može imati samo netko tko je Korejac.
- Kao borac nisam bio u reprezentaciji, bio sam viša srednja klasa. Ali mislim da vrhunski sportaš rijetko bude i velik trener. Oni koji nisu bili najbolji više su motivirani kao treneri i stalno uče.
U Hrvatsku je došao 1998. u aranžmanu tadašnjeg predsjednika Saveza dr. Dalibora Krpana i pokojnog glavnog tajnika HOO-a Andrije Mijačike.
U Zagrebu živi u Strojarskoj ulici sa suprugom, također Korejkom, i troje djece. Dvoje pohađaju hrvatsku školu, a treće je u vrtiću.
- Nama je stigao premlad da bi imao iskustvo trenera. U međuvremenu se razvio, educirao, a iz svoje domovine vuče sklonost dobrom promišljanju taekwondoa - kaže Dražen Mađarević, koji je 40 godina u taekwondou na sve načine.
- Hong odlično 'čita' meč, osim toga dobro izgleda u borilištu, pridonosi dobroj atmosferi, dobro prepoznaje mogućnosti i namjere suparnica što je jako važno jer vrlo često o suparnicama prije izlaska u arenu ne znamo ništa - hvali korejskoga trenera Mađarević.
Hong je, premda uvijek nasmijan i smiren, veliki autoritet djevojkama. Zna kad treba i zašto biti oštar, a kad pohvaliti.
HONG NE ZNA HOĆE LI OSTATI U HRVATSKOJ
Trenera Honga plaća Hrvatski olimpijski odbor, baš kao i Joška Vlašića i Antu Kostelića, 20.000 kuna bruto, što je oko 11.700 neto, kaže vođa naše reprezentacije u Pekingu Dražen Mađarević.
- Samo 10-11 trenera u Hrvatskoj koje plaća HOO ima tako visoku plaću kao Hong. To je najbolja plaća koju prema kriterijima HOO-a može imati - govori Dražen Mađarević i pojašnjava da je taekwondo svugdje u svijetu amaterski sport.
- Tu nema novaca, samo entuzijazam. Premda treneri jesu profesionalci njihova su primanje neusporediva s primanjima košarkaških ili nogometnih trenera - kaže Mađarević
- Evo primjera, jedan talijanski trener, živi u Rimu, ima dva svjetska zlata i plaću od dvije i pol tisuće eura. A živi u istoj toj Italiji i istom tom Rimu gdje recimo naš Repeša ima 500.000 nečega godišnje - uspoređuje Mađarević te otkriva:
- S Hongom imamo ugovor do kraja ovoga mjeseca. Pustio je već nekoliko probnih balona da bi htio otići, osobito ako osvoji olimpijsku medalju, u neku atraktivniju zemlju. Nije mu lako, jedino on zarađuje, žena mu ne radi, i kad plati stan i režije ne ostane mu baš mnogo za njih petero. Ali ni drugdje neće imati puno više.