U čemu je tajna? Zapravo, nema je osim što osnovne stvari radimo najbolje, započeo je profesor Luka Milanović, kondicijski trener hrvatske nogometne reprezentacije o tajnama tjelesne pripreme "vatrenih".
- Mi ni u mjesec dana ne možemo unaprijediti fizička i kondicijska svojstva, U drugim je sportovima drugačije. U 10 dana pripremica nema vremena za rušenje forme koja je potrebna da bi u pravo vrijeme bila na vrhuncu. Imamo tek vremena za poliranje forme da igrač funkcionira odlično već sutra. Vrijeme je glavna razlika.
Milanović ima iskustvo rada i u klubovima, u čemu je razlika?
- Svaki igrač ima vlastite navike. Već je standard da imaju osobne trenere, neki i stožere sa psihologom, nutricionistom, fizioterapeutom. I netko više pazi isključivo na dodatan trening, nego na oporavak. Mi im dopuštamo da se ponašaju kao i u klubu jer da i igrač loše radi, ne želimo mijenjati jer svaka promjena uzrokuje lošiju izvedbu. Primjerice, prije 15 godina imali smo slučaj da su dva vrhunska sportaša prestala pušiti tijekom europskog prvenstva i bila je katastrofa. Velike životne promjene rade se izvan sezone jer ponekad i s lošega na dobro ne ispadne dobro ako nema vremena i sutra moraš biti perfektan.
Koji je ključ uspješne suradnje u reprezentaciji?
- Naš stožer uz igrače broji 50 ljudi i uspjeli smo da svatko radi svoj posao i da se nitko ne miješa drugome. Puno stvari u sportu je jednostavno, a nije lako postići. Mi smo uspjeli u zadnjih sedam godina. To je posljedica dobrog odabira ljudi jer ako to napraviš, odradio si 70 posto posla. Mi neke od najboljih sastanaka odradimo u 1 ujutro uz pršut i vino. Nađemo dvije neozbiljne teme i jednu ozbiljnu i riješimo sve.
Razlikuje se pristup mlađima i senatorima?
- Najprije da kažem da smo mi htjeli puno toga izbaciti nepotrebnoga iz sustava jer to vam je poput košare i balona. Morate maknuti neke stvari iz košare da bi balon otišao visoko. Prvi obavezan dio dana je sastanak u 12.30. Prije toga je doručak koji nije obavezan, kao i teretana, ali svi dolaze od 10 do 12 sati. Dio jutra odnosi se i na razgovor, dijagnostiku, odnosno komunikaciju ako postoji problem. Odluke se donose očima, ušima, brojkama, tim redoslijedom. Od 25 igrača deset do 15 ima ih osobne programe.
Možete li neke predstaviti?
- Modrić ne radi po mom programu nego po klupskom kad najbolje igra. U komunikaciji sam s njegovim osobnim trenerom jer smo kolege i dogovorimo što je najbolje za Luku taj dan. I nekad trenira 15 minuta, nekada 27. Ponekad samo modificiram stvari, a potrebno je da svako ostavi ego po strani. Mi smo u funkciji igrača, servis koji će osigurati da budu najbolji. Meni ljudi iz njihovim klubova šalju izvješća s brojkama, što je super, ali meni je važnije kada od igrača čujem kako se osjeća - nastavlja Milanović.
- Što je kraće vrijeme između utakmica, to treba manje odmarati i ležati, treba ostati aktivan uz kratke i pametne podražaje. Jutro nakon utakmice jači trening odrade oni koji nisu igrali, a na oporavku rade oni koji su igrali, neki odrade i jakost gornjeg dijela tijela, toplo-hladnu kupku. Perišić zna točno što treba raditi nakon utakmice, to je cjelodnevni proces.
Senatori su za primjer mladima...
- Luka, Kova, Perija, oni su primjer kako se odnosi, a njihovi su treninzi potpuno drugačiji. Kova ujutro odradi nižim intenzitetom, Luka svojih 18-19 minuta, a Perišić sat vremena intenzivnije. I nakon ovih sedam godina njihova je glavna karakteristika kompetitivnost koju imaju i koliko im je stalo da pobijede i na treningu. Ako je izjednačeno, ne odlaze dok netko ne pobijedi i ponekad im moraš reći da je dosta. I po pitanju brige o tijelu su lideri. Ne opterećuje ih što će razgovarati s novinarima, potpisati 800 autograma, to ih više ne troši jer znaju da moraju biti efikasni da bi očuvali energiju i prihvaćaju to kao dio svog posla.
Koji su koraci u komunikaciji kada se odlučuje hoće li igrač nastupiti?
- Izbornik, naravno, ima zadnju riječ, ali kada je u pitanju ozljeda, prvu i drugu riječ ima liječnik, a onda ako se preklapa prostor, i ja savjetujem. Bitno je da liječnik i ja to dobro iskomuniciramo, koje je opterećenje optimalno za tog igrača u tom danu. Liječnik upravlja prvim dijelom procesa nakon ozljede, a onda ja preuzimam da bismo ga vratili na teren.
Neki od igrača se tijekom utakmice više troše, a neki izgledaju da mogu odraditi i još jednu utakmicu u komadu poput Brozovića. Koliko je s takvima lakše raditi?
- Svaka pozicija ima svoje zahtjeve. Za poziciju zadnjeg veznog on je imao idealne predispozicije. On je kralj srednjeg tempa. Ako pitaš GPS, nije svaki sprint zapravo sprint. Upravo zbog toga su naši krilni igrači imali više sprinta, zadnji vezni je na 100 metara sprinta, a krilni na 500-600 metara. To krilo ne mora imati toliko srednjeg tempa kao Brozović. Ima i akceleracije, ubrzanje je prvih deset metara, a ti tu nisi postigao 25 kilometara na sat. Stoga, ukupni broj pretrčanih kilometara ne mora imati veze s pobjedom i porazom.
Koliko na proces utječu podaci GPS-a?
- Točno znamo koje ćemo podatke dobiti nakon koje vrste treninga. Znamo što želimo tri dana prije, dva dana prije ili dan prije utakmice. Brojke su prisutne svaki dan, one nam nisu nit vodilja nego da potvrdimo ono što smo htjeli odraditi. Treba pametno koristiti podatke. Nakon svakog treninga ja mogu dobit knjigu podataka, a nije sve bitno. Selekcija je ključna, kad smo u reprezentaciji, mi smo 15 sati fokusirani na posao i zato moramo biti selektivni da ne trošimo vrijeme na ono što ne pomaže u donošenju odluke.
Utječete li na igrače savjetima prije dolaska na pripreme?
- Ne uvijek, najviše u situacijama kada igrač ulazi u puni trening nakon ozljede. Igrači već poznaju način rada i da ćemo se prilagođavati njihovim potrebama. Mi imamo uvijek prvog dana pet grupa igrača na treningu jer neki su igrali dan prije, neki dv, neki tri, neki su se tek vratili... Na terenu treniraju sat i 15 minuta, ali "bruto" je to puno više jer u proces ulaze i sastanci, analize, oporavak. I Dalić i Ćorluka sudjeluju u tom kondicijskom dijelu jer je njihov dio treninga najintenzivniji, a ja sam tu onda savjetnik za veličinu igrališta, trajanje, metodiku...
Može li se uopće smanjiti broj utakmica da se smanji rizik ozljeda?
- Glavni uzrok ozljeda je ritam utakmica. Što je više tjedana s dvije utakmice, veći je rizik od pojave ozljeda, ali to ne mora značiti da će mu izvedba biti lošija. Danas igrač s 55-60 utakmica u sezoni dođe na okupljanje reprezentacije. To je ogroman broj utakmica. Imaš vrhunskog sportaša koji putuje po svijetu i ne nosi svoj jastuk. I mene to fascinira. Spava devet sati i ne zna na čemu spava. Netko nosi prsten koji mu kaže kako je te noći spavao. Netko ne želi te informacije jer ih je previše, pogotovo da mu aplikacija govori kako se on osjeća. Netko jako pazi na sve to, netko ne toliko. San je jako važan svima nama, počevši od toga je li soba zamračena, kakva ti je klima. Imam tri senatora koji ne vole klimu u sobi. Također, idealno bi bilo da barem ostave mobitel 15 minuta prije spavanja.
Jeste li ponekad imali problema ili većih izazova s igračima?
- Nisam, ne postoje problemi, već samo izazovi. Ako znaš da neki igrač ne osjeća potrebu da dodatno trenira, pustiš ga. Marija Mandžukića u Rusiji nisam forsirao da izvan treninga nešto radi, a poslije sam mu bio osobni trener.
Koje preparate igrači koriste za oporavak?
- Realna znanost neće dati puno dokazanih suplemenata. Jedan je kreatin. Suplementacija kod nas je jednostavna. Svodi se na miks makronutrijenata na što puno više pazimo. Naša liječnička služba vodi brigu o potrebama igrača.
Hrvatskoj i dalje treba Luka Modrić, stoga pitanje za milijun dolara; što kaže struka koliko Lukina pluća i noge još mogu izdržati na najvišoj razini?
- On je na treningu vrhunski. U klubu mu minutaža varira i to će mu pomoći da ne bude potrošen i da se ne vidi da ima 39 godina. Sve ovisi o njemu i motivaciji, a ne vidim da ona opada - završio je profesor Milanović.