Hajduk je preskočio prvu od četiri uvjetno rečeno lakše prepreke, no pobjeda nad Interom je tek prva lasta koja još uvijek ne znači i da bijele čeka ugodnije proljeće. Ako igru, a pogotovo rezultat ne ponove kontra Slaven Belupa, Istre i Rudeša, neće biti ništa ni od snova o bijegu s dna ljestvice, a pogotovo ne od hvatanja mjesta koje vodi u Europu, što je cilj kojeg se Hajduk nije odrekao unatoč katastrofalnom početku sezone.
Igralo se opet u nenogometnom ambijentu, bez gledatelja na tribinama, što je utjecalo na obje momčadi, koje su bez tog dodatnog impulsa nekako mlako krenule u susret. Hajduk s Juranovićem i Bradarićem na prirodnim pozicijama, na bokovima te povratnikom Caktašem u veznom redu, a Inter je po već prokušanom receptu zatvoreno i bez previše rizika vrebao priliku za iznenađenje. Recept kako se uspješno suprotstaviti Hajduku na Poljudu poznat je godinama i puno lošijim i neiskusnijim trenerima od Samira Toplaka, a razlika i uspjeh zavisi isključivo od kvalitete Hajdukovog kadra. Ovaj trenutni nije dovoljno kvalitetan da individualnim akcijama ili kombinatorikom otključa protivnički bunker, pa su i rezultati u skladu s tim ove sezone loši.
No večeras je na sreću navijača Hajduka Inter bio katastrofalno loš, a i zarana su zabili, iz prve prave prigode zabio je Palaversa, koji je s ruba kaznenog prostora lijepo plasirao loptu u nebranjeni Kelavin kut nakon što ga je Said lijepo pronašao usamljenoga na rubu kaznenog prostora. Nije to naravno promijenilo puno u načinu igre gostiju, no igračima Hajduka bilo je u nastavku puno lakše igrati i kombinirati. Na početku drugog poluvremena lijepo je zabio Jairo glavom na centaršut Caktaša, i time je pitanje pobjednika praktično bilo riješeno, a ako je dileme uopće i bilo, treći gol zabio je Said. Kad Hajduk rano 'otvori' protivnika, sve je puno lakše...
Treba notirati i kako je od prve minute opet zaigrao Palaversa, a pola sata dobio je i Tonio Teklić. Nadareni veznjak debitirao je kod Carrilla prije više od godinu dana, ali u međuvremenu nije dobivao previše prilika. Očito je da Vulić traži novu, svježu krv kojom će osvježiti momčad.
Crticu zaslužuje i trakavica koja se vuče oko kapetanske trake, koja je sada opet oko ruke Josipa Juranovića, koji je i u Kopićevom mandatu bio kapetan nakon što je traka oduzeta Zoranu Nižiću i Miji Caktašu. Iako je Vulić odmah po preuzimanju klupe tvrdio da će Juranović ostati kapetan, odluku je promijenio i traku uoči Rudeša dao Caktašu, a tu je svoju odluku prokomentirao kao želju da ''uvijek netko od domaćih igrača bude kapetan, a i vrijeme je da stariji igrači preuzmu odgovornost na sebe''. Nakon što se Caktaš sada opet vratio u postavu, a traka ostala oko ruke Juranoviću, pitanje je zbog čega je Vulić opet promijenio odluku i ima li to veze s nedavnom izjavom trenera kako se neki igrači ne osjećaju sposobnima za utakmicu, iako su im liječnici dali zeleno svjetlo. Trakavica oko trake se tako dakle nastavlja, a Vulić kaže kako je to bila njegova odluka.
Uoči utakmice sastao se i Nadzorni odbor Hajduka, čiji su članovi, iako na odlasku, sazvani kako bi debatirali o izvješćima i planovima kluba za narednu godinu, iako im mandati prestaju za otprilike mjesec dana, a njihove odluke ne bi trebale biti obavezujuće za one koji će ih naslijediti na funkcijama.