Zašto nije pozvao Banića ili Planinića, pa kako to da ne igra Tomić u završnici... Izgleda da nitko ne može naživcirati prosječnog hrvatskog navijača poput košarkaša. Svi ostali sportaši barem im ponekad daju razlog za zadovoljstvo, a ovi to nisu napravili od 1995. E sad, da bi se spriječila navala takvih emocija, postoje fino ljekarne, u kojima se može pronaći čitav niz sredstava za smirenje.

- Pijem ovo, što drugo da radim - govorio je glavni tajnik HKS-a Željko Drakšić mašući pločicom helexa.

- I Danko ih pije, nije to nikakva tajna - dodao je misleći na predsjednika košarkaškog saveza Radića.

Idućeg trenutka iz torbice je kutijicu s tabletama izvadio i Slavko Cvitković. HTV-ov komentator je na xanaxu.

Ne, hrvatske košarkaše nitko kome je stalo ne može gledati “čist”. To je skoro nemoguće. Istodobno, HKS muku muči s pronalaskom sponzora jer inzistira da hrvatsku reprezentaciju financira hrvatska firma. Pa zašto onda to ne bi bio proizvođač lijekova kad već toliko novca zaradi na njima? I svi sretni i zadovoljni. Tko god vodio našu reprezentaciju, tko god igrao za nju, ljudi će se uvijek živcirati jer su se na to naučili. Tražit će odštetu za duševne boli, kukati kako su se nanervirali, ali navečer će opet biti pred televizorom.

U “normalnim” sportovima navijač fino sjedne pred TV i mora samo izabrati između čipsa, kokica ili kikirikija. A mi, siroti košarkaški ovisnici, naš je izbor: helex, xanax ili apaurin. Ako ni to nije dosta, uvijek postoje sredstva za smirivanje slonova.