Nakon utakmice protiv Ukrajine još više žalim što i prije nisam zaigrao za Hrvatsku. Čast mi je igrati za domovinu i sretan sam zbog nastupa, to je nešto najljepše u mojoj karijeri. Nisam osjećao neku posebnu tremu, imam puno jakih utakmica u nogama, bio sam koncentriran na upute izbornika i na protivnike. A s tako dobrim suigračima, pravim majstorima, nije mi se bilo teško uklopiti. Mislim da smo svi odigrali dobro. Jako sam zadovoljan svojom igrom, znao sam da će sve oči biti uprte u mene. No mislim da sam pridonio ovom važnom bodu i da sam opravdao očekivanja. Prije svih moja, koja su bila velika, a onda i izbornika Bilića i hrvatsku javnost. Ne znam ostajem li nakon ove utakmice u prvoj momčadi, o tome ipak ne odlučujem ja. Ne bih se želio previše osvrtati na prošlost i zašto i ranije nisam igrao za Hrvatsku. Trebamo gledati u budućnost. Pokazali smo da imamo igru i da se ne moramo nikoga bojati. Igrali smo dobro, mogli smo i pobijediti, žao mi je samo što dominaciju nismo okrunili golom. Ali i ovaj bod je dobar. Ukrajinci su izgubili dva, ali ne bih još govorio da smo sada bliže drugome mjestu. Imponira mi reakcija nakon poraza od Engleske, neki drugi ne bi se vratili tako brzo, ostavilo bi to na njima puno veći trag. No mi smo vrlo brzo pokazali karakter i vratili se. Čeka nas još utakmica protiv Engleske na Wembleyu, a izgubit će valjda i oni negdje, nadam se da će kiksati, da će im netko uzeti neki bod. Zato ne bih pričao o borbi za drugo mjesto u skupini jer ja još mislim da možemo biti i prvi.