UFC 239 bio je sve ono što obožavatelj želi vidjeti u slobodnoj borbi. Obilje akcije od prve do zadnje borbe pa čak i uz umjereno taktiziranje boraca u glavnom događaju večeri ostavili su trajan dojam i prosječnom gledatelju bez borilačkog 'backgrounda'.
Jon Jones i Thiago Santos pružili su sjajnu borbu u pet rundi, 25 minuta odlične akcije prožete taktičkim nadmudrivanjem završilo je podijeljenom sudačkom odlukom koja je Jonesa ostavila na neporaženom nizu, a od Santosa stvorila velikana. Ako to već do sada nije bio, a uistinu jest.
Odrastao je u favelama Rio de Janeira, a kao dijete zamalo je preminuo od cista koje su mu se razvile u trbuhu. Nakon operacije uspješno se oporavio. U brazilskoj vojsci prošao je obuku za padobranca što mu je odgodilo MMA karijeru, ali podarilo vrhunsku disciplinu i vojničko srce.
U UFC-u je sada već šest godina i noćašnja izvedba protiv Jonesa osigurala mu je veliki broj novih obožavatelja. Beskompromisno i bez previše respekta, ali uz odličan taktički plan suprotstavio se zastrašujućem Jonesu kao sebi ravnopravnom. I da nije iskrenuo koljeno na početku borbe, tko zna kako bi okršaj izgledao do samoga kraja.
Obojica u invalidskim kolicima
Svaki borac poluteške kategorije misli da može parirati Jonesu sve dok ne stane preko puta njega u oktogon. Mentalna blokada koju Jones stvori svojim pristupom i načinom borbe utjecala je na mnoge do sada. Svaki pokušaj napada, svaku izmjenu, svaki klinč i 'scramble' Jones nekako preokrene u svoju korist i demotivira borca.
Za njegov neuobičajeni stil borbe i lepezu napadačkih tehnika koje posjeduje do sada nitko nije imao rješenja. A uz Alexandera Gustafssona i eventualno Vitora Belforta, kada mu je uhvatio onaj famozni armbar, nitko nikada nije bio toliko blizu pobjedi kao jučer Thiago Santos.
Lavlje srce i nevjerojatna disciplina gurali su ga kroz 25 minuta borbe iako mu je po rundi barem dva, tri puta propalo koljeno. Nekoliko puta ozbiljno je pogađao Jonesa u naletima širokim krošeima, dva ili tri high kicka odsjela su točno na Jonesovoj glavi, a 25 low-kickova koje je plasirao ostavila su traga na prvaku nakon borbe.
Jones je uz pomoć svojeg tima jedva izašao iz oktogona nakon pobjede, a poslije borbe i medicinskih pregleda obojica su iz T-Mobile Arene u Vegasu ispraćena u invalidskim kolicima.
Sve je to došlo nakon nekoliko sjajnih okršaja na glavnom programu UFC-a 239. Legendarni Diego Sanchez dao je sve od sebe kako bi se ravnopravno suočio s Michaelom Chiesom, ali u tri runde nije mogao puno. Strastveni ljubitelji nokauta i vrhunske stojke mogli su komotno preskočiti ovaj okršaj, ali zato su ljubitelji dobrog grapplinga na rubu sjedala širom otvorenih očiju i usta pratili što se događa u kavezu.
Vrhunsko grapplanje prikazali su Chiesa i Sanchez, prvenstveno Chiesa koji je uz Carlosa Condita u velteru 'riješio' još jednu legendu i na najbolji mogući način započeo novu UFC avanturu.
Nekoliko puta bio je blizu i skoro je završio Sancheza rear naked chokeom, uhvatio je bio i kimuru, nevjerojatnim tranzicijama kontrolirao je i predviđao poteze sjajnog parteraša kao što je Sanchez i da se ova borba održala u Japanu nekolicinu puta bi dobila gromoglasan pljesak publike. Tehnike koju su borci prikazali u uvodnom meču glavnog programa vrijedne su svakog divljenja.
Nunes i nitko više
Jan Blachowicz vjerojatno je ubio i posljednji gram motivacije Lukeu Rockholdu strašnim nokautom lijevim krošeom u drugoj rundi. Pretjerano samopouzdanje s kojim je nekad nedodirljivi prvak srednje kategorije ušao u borbu koštala ga je glave, ali publici priredila sjajnu atrakciju.
Samopouzdanje i trash talk u granicama normale sastavni su dio MMA-a, ali Rockholdov nokaut dokaz je da nemaš što tražiti na najvećoj sceni ako nisi sto posto unutra. Što će sada biti s bivšim prvakom ne zna nitko, ali treći teški nokaut u nizu najavljuju i mogući skori oproštaj.
Amanda Nunes i nitko više. Zaista nitko više. Da je bilo tko drugi stajao nasuprot Holly Holm, ova borba ugledala bi barem šampionske runde i triler završnicu prepustila sucima na odluku. No, pošto je Holmica napadala titulu najveće borkinje svih vremena, rezultat ne čudi. Ustvari, rezultat je i više nego očekivan.
Amanda Nunes nešto opreznije je otvorila borbu znajući koliko Hollyni high kickovi mogu nanijeti štete. Na kraju krajeva, plavokosa ljepotica na njima je izgradila karijeru.
No, trenutak neopreznosti koštao ju je nokauta koja će joj nakratko obilježiti karijeru. Vjerojatno samo do iduće borbe jer svi ćemo se uvijek najprije prisjetiti nokauta nad Rondom Rousey, ali u Nunesinu popisu pobjeda zauvijek će stajati i njezino ime.
Nunes je nakon pobjede nad Holm potvrdila da joj u ženskom MMA-u nema ravne. Da ne postoji cura na svijetu koja joj može parirati i da bi u nekim trenucima bila ravnopravna i nekim muškim kolegama. Toliko je Nunes dobra.
Ipak, trenutak večeri dogodio se kada je Jorge Masvidal nokautirao Bena Askrena u pet sekundi ostvarivši tako najbrži nokaut u povijesti UFC-a i Aksrenu nanio prvi poraz u karijeri. Upravo je to bila borba koja je zakupila najviše pažnje na cijelom fight cardu bez obzira što je Jones bio glavna borba večeri.
Zla krv između lajavca Askrena i gangstera Masvidala, koji je odrastao mlateći se po dvorištima Floride došla je do točke usijanja i nijedan drugačiji rasplet ne bi ostavio toliki utjecaj na velter diviziju i fanove MMA-a kao noćašnji.
Koljeno koje je ukamenilo Askrena bilo je itekako planirano i dobro promišljeno, no obožavatelje su podijelile dvije bombe nokautiranom Askrenu u glavu. Po mnogima nepotrebne i znak nepoštovanja protivnika, po drugima opravdano zbog svega što je Askren izgovorio uoči njihova okršaja.
Istina je negdje u sredini, no kada sve prođe i kada se zastori spuste zapamćen će ostati jedino strahovit nokaut koji je Masvidala gurnuo u borbu za titulu. Jer to je zaslužio.
UFC 239 bio je prava poslastica i jedna od onih priredbi o kojoj će se još dugo pričati.