Kad primiš dva gola u sudačkoj nadoknadi prvog i drugog poluvremena i kad ti momčad izgleda nemoćno i beskrvno, kad pada što utakmica odmiče kraju onako kako je padao Hajduk u drugom poluvremenu večeras u Kranjčevićevoj, onda se pitanje tjelesne pripreme igrača nameće samo po sebi. I traži jasan odgovor gdje se pogriješilo, i zašto. Zašto je Lokomotiva pred kraj susreta jurišala poput sprintera na 100 metara, a Hajduk se vukao po terenu poput maratonca pred kraj utrke?
Hajduk je bio puno bolji u prvom poluvremenu, imali su bijeli i igru i rezultat, no u drugom dijelu su potpuno nestali s terena. Kao da je iz svlačionice izašla posve druga momčad. I na to će pitanje Tudor morati ponuditi logičan i konkretan odgovor. Što su radili u stanci i kako je moguće da ih je Lokomotiva ovako pretrčala i izdominirala u drugom poluvremenu.
A krenulo je da nije moglo bolje. Bilo je dovoljno da Tudor izvede i na terenu postavi igrače u njihove prirodne pozicije, da bi njegova momčad konačno ovoga proljeća izgledala kao momčad. Bekovi su igrali na svojim mjestima, kao i stoperi, vezni..., sve je štimalo, lopta je išla od noge do noge a Hajduk je bio opasan. Nedostajao je samo Tudorov ljubimac Hamza Barry, no to se uopće nije osjećalo u igri, dapače, Jurić i pogotovo Jradi bili su i sigurniji, i čvršći, a bio je bolji i protok lopte.
Tome su pripomogli i igrači Lokomotive koji su griješili u predajama lopte, pa ih je Hajduk izdominirao njihovim oružjem, kontra napadima. Dio su zaustavljali namjernim prekršajima i nepotrebno skupljali žute kartone, a preostale su igrači Hajduka pretvarali u opasne šanse i golove. Poveo je Hajduk iz prve kontre koju obrana Lokomotive nije uspjela raščistiti pa je Caktaš zakucao loptu iza nemoćnog Grbića. Nakon što je Jairo propustio kazniti još jednu pogrešku Lokomotive, u idućem naletu ga je sapleo Kovačić, pa je Caktaš zabio iz penala. I činilo se da je Tudor napokon pronašao dobitnu formulu...
Jairo je večeras opet napravio puno, pa iako ga neće gol, njegova pojava na terenu veže protivničku obranu, što ostavlja dosta prostora njegovim suigračima. Brazilčev izlazak u poluvremenu zbog ozljede bio je ključan, toliko da smo imali dojam kako Lokomotiva cijelo drugo poluvrijeme igra s igračem više. Gol Kolingera u sudačkoj nadoknadi prvoga dijela izgledao je kao trenutak slabosti Hajdukove obrane, no u drugo poluvrijeme iz svlačionica je izašla posve druga momčad.
Umjesto Jaira, Jurića i Krekovića ušli su Brnić, Nejašmić i Jakoliš... i tu se negdje Hajduk pogubio, a Lokomotiva preuzela igru u svoje ruke. Što je susret odmicao, Hajduk je kopnio, a Lokomotiva rasla... Iako ni izbliza nisu prikazali igru kao protiv Dinama i Rijeke, igrači trenera Tomića visokim su pritiskom i borbenošću okrenuli igru i rezultat. Odmah na početku drugog dijela zabio je Tuci. Prvi mu je gol opravdano poništen zbog zaleđa, no drugi nije. Igrači Hajduka nemoćno su gledali što se događa, a Lokomotiva je dodavala gas. Spašavao je u tim trenutcima Posavec, curilo je na sve strane, bilo je samo pitanje kad će pasti i treći gol. I u jeku dominacije Lokomotive Hajduk je dobio priliku zabiti. Golom bi pobijedili, uzeli drugo mjesto... no lijepu asistenciju Nejašmića Jakoliš je lansirao visoko preko Grbićevog gola. U skladu sa svojom statistikom, naime, u 16 ogleda u dresu Hajduka u ovoj sezoni, Jakoliš se još uvijek nije uspio upisati među strijelce...
I kako to obično biva, kad ne zabiješ – primiš. Opet u sudačkoj nadoknadi, opet glavom nakon centaršuta, ovoga puta Petrak. Zasluženo slavlje Lokomotive koja je preuzela drugu poziciju, dok je Hajduk pao na petu... Nastavlja se Tudorov hod po trnju, očito je da trener Hajduka ne uspijeva probuditi svoju momčad i pravo je pitanje koliko će ovo mučenje potrajati i tko će ga prekinuti...