Dok je Mamić bio, a dugo je trajalo, na vrhuncu, gotovo je nepristojno bilo pitati bune li se ostali, prvenstveno Hajduk, zapravo zato što ih Mamić pobjeđuje u igri koja ni njima nije premrska. No, kako je Maminjo sad u teškom nokdaunu, više nije nepristojno pitati upravo to, koliko će hrvatskih ligaša pobjeđivati pošteno, a koliko, ako nikako drukčije, onda pošteno.
Ako nogomet jest slika društva, slabe su šanse da će nakon Mamića biti spektakularnih pomaka na bolje. Naime, Mamić je sve vrijeme bio moguć, recimo zato što u pokojem kliničkom bolničkom cestu nemedicinskog osoblja ima gotovo koliko i doktora i sestara. Oni znaju da su nepotrebni, balast, uhljebi, paraziti, ali eto, tako im je grah pao, niti siju, niti žanju, a vrijedni članovi društva prisiljeni su ih izdržavati.
Poznajem vlasnicu obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva koja godinama nosi povrće i voće zaposleniku gradske firme, i baš nikad mu ga u radno vrijeme nije dostavila na posao, nego uvijek u kafić ili restoran. U koje god doba dana došla, on godinama nikad, nikad, nikad nije bio na radnom mjestu. Ne radi, a prima dobru plaću. Pamtim naslov o slastičaru iz jednog od najrazvikanijih gradova na obali koji je u špici sezone prijavljivao sedam kuna prometa dnevno.
Kao što bi mnogi, da imaju dvije kuće, jednu dali najboljem prijatelju, da imaju dva auta jedan bi poklonili, ali da imaju dva sendviča drugi ne bi, jer - imaju dva sendviča, tako mnogi nikad ne bi ukrali tvornicu, ni deset milijuna eura, ni auto, ali se švercaju u busu ili maznu suvenir na putovanju - jer za to su sposobni.
Hajde, ne svi koji su se ikad bunili protiv Mamića i kleli institucije koje ne rade posao, ali mnogi brojači protiv njihova kluba dosuđenih penala trebali bi prebrojati vlastita skakanja od sreće nakon gola iz penala za njihov klub dosuđen zbog faula na dvadeset metara.
Mi smo teško ranjeno društvo. Teško bolesno društvo. Rješenje naših problema nije u demokraciji, nego u moralu. Od plaćanja karte za tramvaj do aktivizma, svatko se od nas treba pitati, i iskreno si odgovoriti na pitanje što je učinio da promijeni stvarnost koja se protivi svemu što su nas djedovi i roditelji učili. Bar moju generaciju.