Večer prije suze su tekle od sreće, svjetla reflektora bila su uperena u njega, ali nedjelja ujutro je u životu Nike Kovača bila kao i svaka. Mobitel na “mute”, jutarnja misa i obiteljski ručak. Nastavak je ipak bio drukčiji, umjesto na popodnevni odmor, otišao je na - pobjedničku paradu!
Cijeli nogometni svijet oduševljen je filmom koji je snimljen u subotu navečer na stadionu u Berlinu. Na oproštaju od kluba koji treniraš “mazneš” klub koji ćeš za koji dan trenirati. I uzmeš mu trofej...
- Ponosan sam na mog školskog kolegu iz klupe - kaže nogometni analitičar Joško Jeličić.
Hrvat koji je Nijemac
S Nikom Kovačem klupu je dijelo na HNS-ovoj Akademiji i zna koja je tajna njegova uspjeha.
- O Niki kao treneru svatko može misliti što god želi, ali on je prije svega visoko moralna i poštena osoba, a siguran sam da je takav i u svlačionici. I upravo zbog toga vjerujem da najbolji dio sebe u trenerskom poslu može dati upravo u sredini poput Njemačke jer on je samo po rođenju Hrvat, a po svemu ostalom je pravi Nijemac - kaže Jeličić.
Nije Kovač nikad imao zaleđe, “pogurance”, ali znao je što želi i kako doći do cilja. Počevši od školskih klupa.
Pernica na tri kata
- Niko je sve u životu zaslužio sam, bez ikakvih privilegija. On je pravi Nijemac, točan, precizan, odgovoran, na svakom predavanju bez iznimke... Sjedili smo u prvoj klupi, a Niko je imao jednu od onih pernica kakvu sam ja sanjao u prvom osnovne, onu na tri kata, s mirisnim gumicama, olovkama u boji... Takve su u moje vrijeme imala samo ‘gastarbajterska djeca’, ha, ha. Naravno da se šalim i malo karikiram, ali želim vam dočarati kakav je Niko bio. A bio je poseban - istaknuo je Jeličić i nastavio:
- Da se razumijemo, takav je on bio i kao izbornik Hrvatske, samo što je okruženje u kojem radi danas potpuno različito od onoga što ga je okruživalo ovdje, kod nas.
Bayern zna...
Ostat će misterij zašto Kovač nije napravio više na klupi naše reprezentacije.
- Niko je obiteljski čovjek bez mrlje, uostalom, ako ga je prepoznao jedan od najvećih sportskih giganata na svijetu Bayern, onda to dovoljno govori samo za sebe. Kod nas je bio problem što igrači nisu bili navikli na ono što je on tražio od njih, a što je, za razliku od naše sredine, vani normalno. Vjerojatno bih i ja na njihovom mjestu ‘rogoborio’ i bunio se, ali da su nas u mladosti trenirali neki drugi treneri, shvatili bi što Niko želi i traži... No to je sada prošlost, Nikina sadašnjost je sjajna, a budućnost je, siguran sam, još blistavija... - uvjeren je Jeličić.
Kovačev plan za rušenje Bayerna bio naizgled jednostvan: svi u obranu, a ti, Rebiću, zabij gol kad pobjegneš. Pobjegao je dvaput i zabio gol dvaput. I Nikin plan je, eto, upalio.
- Što mi je sad u glavi? Samo dvije riječi... Ostvarenje snova! - govorio je Ante Rebić nakon što je odigrao utakmicu života.
Znali smo oduvijek da je brz, da je moćan, ali baš da se poigrava s braničima Bayerna...
Problem iznad obrva
- Rebić je užasno brz, ostavio me dva, tri metra iza sebe. Moj suigrač Niklas Süle također je jako brz, ali ni on se nije mogao nositi s Rebićem. Ma Ante je brz kao strijela, na tome je Eintracht i gradio taktiku - rekao je Mats Hummels, jedan od najboljih svjetskih stopera.
A kad dobiješ takve komplimente, znaš da radiš opasno dobre stvari. Iako, sve donedavno Ante je radio samo opasne stvari. Opasne po samog sebe. Sve dok ga Niko Kovač, trener koji ga je upoznao u mladoj, a zatim uveo i u seniorsku reprezentaciju, nije uzeo pod svoje.
- Ante Rebić je važio za neukrotiv karakter, jedan od onih za koje se kaže da su do obrva sjajno građeni, a ono na gore je malo problem... Ako je Niko njega uspio dovesti na ozbiljan europski nivo, da igra vrhunski nogomet u kontinuitetu, ako je uspio jednoga Kevina-Princea Boatenga dovesti u stanje da se za njega baca na glavu u tim godinama, onda će se sigurno svojim karakterom i autroritetom nametnuti i u svlačionici Bayerna - vjeruje Joško Jeličić.
Bude li ovakve partije pružao u kontinuitetu, nije isključeno da se Niki i Anti putevi ponovno jednog dana susretnu. U Bayernu? Moguće je i to, ali zasad će Rebić samo uživati u trenutku.
“Običan dan u uredu”, napisao je Rebić na Instagramu ispod fotografije na kojoj sa suigračem drži trofej za pobjednika Kupa, da bi već u sljedećoj objavi objasnio tajnu preporoda:
“Posveti život onome što radiš”.
Rusijo, stižemo s Rebićem
Godinama je izgledalo kao da Rebić baš i nije potpuno posvećen nogometu, gubio se u lutanjima po nogometnim bespućima Firence i Leipziga, tražio put natrag... Sad ga je, uz pomoć Nike Kovača, i pronašao. Što je, osim za navijače Eintrachta, jako dobra vijest i za sve hrvatske navijače. Jer ovakav Rebić, koji ostavlja tipove poput Hummelsa tri metra iza sebe, dobro će nam doći u Rusiji...