Na Hajduku bi se moglo zaraditi i da padne u najniži rang natjecanja. Tako da se po razloge Brbićeva smjenjivanja može ići pukim tragom novca. Koji će se u budućnosti, u retrovizoru, vjerojatno vidjeti bolje nego danas kroz vjetrobran.

Naravno, i bitka za čast je dovoljna. Netko misli da bi to radio bolje, ili naprosto samo želi fotelju. Ne treba ni lova. No dok Hajduk tradiciju bure dok je u klubu dobro čuva brižno kao i Dinamo smjenjivanje trenera jer momčad u Europi nije ostvarila što objektivno ne može, htjedoh reći da je dobra šansa da će se na kraju najslađe smijati upravo Brbić.

Njegov se zadatak može usporediti s golmanovim u raspucavanju penala. Pucaju Ronaldo, Messi, Ibrahimović, Modrić i, neka zadnji bude Prosinečki. Brbić mora obraniti jedan jedini penal, i heroj je. Međutim, njegov učinak u Hajduku su najmanje dva obranjena penala. Ako ćemo tjerati mak na konac, i tri. Ovi što su ga skinuli, stvarno imaju petlje. Oni nisu golman koji brani. Oni su momčad koja puca, i natovarili su si da moraju zabiti svih pet.

Tko god da je golman, fizika je jasna. Dovoljno precizan i snažan šut golman ne može obraniti. Tako, kad god Hajduk negdje kiksa, najlogičnije pitanje u Splitu, Dalmaciji, pa i Zagrebu, bit će: tko te tjerao da skidaš ekipu koja je stabilizirala klub!? Zar je grijeh što tad nisu osvojili naslov i izbacili Dinamo iz Kupa?

Na Brbiću je sad samo da zahvali nebesima što više ne nosi najteži križ koji Dalmoš može nositi, udobno se smjesti na dijelu tribina koji sam odabere, i momčadi i nasljednicima u foteljama želi sve najbolje. Vidio je sistem iznutra, zna sve o tokovima novca, sve ima na dlanu. Njegova će riječ biti ‘poljudsko sveto pismo’.

E, kojih bi se sve muka Ćiro Blažević spasio da su ga na vrijeme smijenili. Ne baš mjesec dana nakon osvajanja trećeg mjesta u Francuskoj, ali tu negdje. Koja bi Ćiro bio faca, koliko veći nego što je, da je Mamić samo malo brže postao to što je danas. Takva bi faca mogao postati Brbić. A možda će ga, tko zna, i zvati da se vrati.