S Veljkom Mršićem sam surađivala u Cedeviti, vidio je što i kako radim i rekao da mu tako nešto treba i u reprezentaciji. Upitao me jesam li voljna doći i pomoći mu. Meni je bilo super što je jedan trener prepoznao važnost sportske psihologije, poziv sam prihvatila i evo, sad sam već godinu i pol dana u stožeru naše košarkaške reprezentacije, a radim i u Cedeviti junior, otkrila nam je psihologinja Katarina Martinović.
Katarina je završila studij psihologije, potom i još godinu i pol posebne edukacije, i od 2016. radi sa sportašima.
- U mom životu sport je oduvijek igrao važnu ulogu, bavila sam se tenisom i odbojkom, danas trčim polumaratone, planinarim... a sportskom psihologijom se bavim jer me to područje oduvijek zanimalo. No ne volim puno pričati o sebi i voljela bih kad bi ovaj razgovor išao u smjeru igrača s kojima radim i reprezentacije - zamolila nas je samozatajna Katarina.
Koliko se rad u reprezentaciji razlikuje od rada u klubu ili s individualnim sportašima?
- Reprezentacije su specifične, u klubu radite sustavno, svaki dan ili nekoliko dana u tjednu, a ovdje su pripreme kratke i malo je vremena. No s druge strane u reprezentaciji imate na raspolaganju sve najbolje igrače i izazov je raditi s njima i pokušati stvoriti jednu skladnu i funkcionalnu cjelinu.
Kako su igrači reagirali na vaše priključivanje stožeru?
- Većini je to bila novost, baš kao i većini trenera u stožeru, nisu se ranije susretali sa sportskim psiholozima ali mogu reći da su me lijepo prihvatili, kao i cijelu ideju rada, pa mi je bilo zadovoljstvo surađivati. I prije sam radila s Veljkom i znala sam što želi, koju viziju ima i koje vrijednosti želi promicati i podržavati. Nakon godinu i pol rezultati rada i u reprezentaciji pomalo dolaze na vidjelo.
Možete li nam otkriti neke detalje?
- Ono što radim i o čemu razgovaram s igračima nije za javnost, ne govorim to čak ni trenerima. Od iznimne je važnosti da imaju povjerenje u mene.
Kako je tekao rad s igračima i stožerom?
- Na početku sam radila psihodijagnostiku kako bismo vidjeli na koji način iz svakog pojedinca možemo izvući maksimum. Riječ je o individualnim i grupnim razgovorima, potom radionicama na kojima smo radili na povećanju grupne kohezije, a najviše smo radili na promicanju temeljnih vrijednosti. Bilo je i razmještanja igrača po sobama, poticali smo druženja jer se nisu previše poznavali ni razgovarali..., sve u cilju da se što bolje povežu. Vrlo brzo se vidjelo da je u momčadi bolja kohezija, što uostalom potvrđuju i rezultati, a svaki novi igrač koji je dolazio prihvaćao je pravila ponašanja i uklapao se u već uhodanu rutinu.
Očekujete li probleme kad se reprezentaciji priključe naši najbolji igrači, NBA zvijezde Bogdanović, Šarić, Zubac....?
- Nisam imala prilike s njima raditi zbog toga što zadnjih godinu i pol nisu bili dio reprezentacije, ali vjerujem da će sve biti u redu, vjerujem da znaju da je u stožeru i sportski psiholog. Dosta dugo radim sa sportašima i nikad nisam imala sličnih problema...
Jeste li pričali s izbornikom o problemu u komunikaciji s Mariom Hezonjom?
- Nismo pričali direktno o njemu, nego generalno, a Hezonju ne poznajem pa o njemu ne mogu ni govoriti. U svakoj grupi ima različitih pojedinaca i ključ je da oni koji su pozitivni budu u većini.
Dojam nakon turnira u Istanbulu je da je reprezentacija mentalno jača nego ranije?
- Mislim da ste to dobro primijetili. Od prvog treninga kad sam došla 2018. godine zatekla sam grupu igrača kojima je malo tko vjerovao. Bilo je jako puno negativnih komentara, ali oni su se digli iznad svega. Vjerovali su i borili se, ginuli su na terenu i to je najbolji pokazatelj koliko su danas mentalno jaki. Sretna sam da su uspjeli, trudili su se godinu i pol dana svi do jednoga, i divno je vidjeti da vrijednosti koje smo promicali dovode do uspjeha.
U prošlosti je bilo dosta posrtanja u ključnim utakmicama, nakon turnirskog dijela padali bi na prvoj prepreci, u prvoj eliminacijskoj utakmici. Kako im vratiti vjeru i samopouzdanje?
- Idemo korak po korak, svaki izazov i prepreka su jednako važni, za sve se jednako pripremamo. Najvažnije je da svi prihvate vrijednosti koje promičemo, da ne razmišljamo samo o rezultatima, nego da radimo samo na onom što imamo pod kontrolom. Naravno, i da je momčad iznad svega.
Javljaju li vam se igrači i van reprezentativnih okupljanja?
- S više njih radim i tokom godine individualno i mislim da su me jako dobro prihvatili. Nekolicina ih igraju vani i s njima radim preko "zoom platforme". Nije to isto kao uživo, ali bolje je i tako nego nikako.
Kako su reagirali ljudi iz Saveza?
- Odlično, odmah su prihvatili Veljkovu sugestiju, a kad su vidjeli kako napredujemo angažirali su me i za rad s mlađim selekcijama i na edukaciji trenera koje podučavamo kako da izvuku maksimum iz svakog igrača.
Gdje inače radite?
- Radim u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi kao školski psiholog, to mi je osnovni posao, a rad sa sportašima je u slobodno vrijeme, redovito radim u Cedeviti junior. Drago mi je da sve više sportaša uviđa prednosti rada s nama, da smo stručni i da im možemo pomoći unaprijediti rezultate. Na žalost dobar dio ljudi još uvijek stigmatizira sportaše koji odlaze kod psihologa, i to je jako tužno jer sportska psihologija je psihologija izvrsnosti i dokazano pomaže.
Nije direktno tema ali koliko ova pandemija korone utječe na sve nas skupa?
- To ćemo tek vidjeti u budućnosti, ali da je već utjecala, to sigurno, najbolje to vidim kod djece. A i ovi potresi isto, sve su to traume koje ostavljaju posljedice na mentalno zdravlje ljudi.