Hrvatska i u dalekom Kijevu ima veliku i dobru podršku. Oko 700 naših navijača došlo je u ukrajinsku prijestolnicu. Zagreb, Split, Hercegovina, Slavonija, Posavina, doista naših navijača ima odasvud. Gdje god smo pogledali u centru Kijeva, mogli smo vidjeti naše navijače. Većina njih je bila na glavnom kijevskom trgu - Majdanu.
- Putujem na utakmice reprezentacije od 1998. godine. Od Francuske sam s njima. Rekli su mi da sam lud da u ovakvoj situaciji kad igramo slabo idem u Kijev, ali Hrvatska se voli uvijek. To je svetinja i dalje ću putovati - rekao nam je Ivan Šimić iz Drinovaca, pokraj Gruda u Hercegovini.
Nedaleko od Drinovaca je Bobanova Draga. Mjesto u kojemu je odrastao i legendarni kapetan hrvatske reprezentacije, veliki prijatelj ukrajinskog izbornika Andrija Ševčenka, Zvonimir Boban. Naletjeli smo na njegove rođake, koji bi, naravno, htjeli da jednoga dana njihov Zvone postane prvi čovjek hrvatskog nogometa.
- Došli smo automobilom iz Splita. Prošli smo 1800 kilometara, putovali smo 22 sata, ali sve za Hrvatsku - poručili su Bobanovi rođaci.
Zagrepčani Saša i Mladen se nadaju kako će se u hrvatskom nogometu neke stvari drastično promijeniti. Spominjali su promjene u HNS-u. Na Majdanu je i grupa navijača iz Slavonije. Raspjevano društvo koje je od jutra bila optimistično. Kako se približava utakmica, raste optimizam među našim navijačima. Većina njih je ogrnuta šalovima koje su domaćini napravili za ovu utakmicu. Pola šala ukrajinske boje, pola šala hrvatske boje. Takav se šal na ulicama Kijeva može kupiti za 200 grivnji, točnije 50-ak kuna.
Štandova ima na svakom koraku. Naravno da su snalažljivi Hrvati malo pokušali i sniziti cijene, mnogi su u tome i uspjeli. Nije moglo proći ni bez domoljubnih pjesama. Uostalom, tako je uvijek kad Hrvatska igra negdje u svijetu. Uvijek se negdje može čuti “Lijepa li si“, “Moja domovina“ ili “Zovi, samo zovi“. Neki su zapjevali i s Ukrajincima, a nisu izostale ni zajedničke fotografije s ukrajinskim i hrvatskim zastavama.