I nakon svega - Euro! Pobjeda na Malti 1-0, ostvarena “na mišiće”, u kombinaciji s talijanskim pogurancem, uspjela je baciti u drugi plan sve ono što su hrvatska reprezentacija, pa i hrvatski nogomet, prošli u ovim kvalifikacijama. Teške, mučne, traumatične, otuđene... I na kraju uspješne.

- Oj, hrvatska mati, nemoj tugovati - orilo se iz hrvatske svlačionice, pjevalo se i “Lijepa li si”, igrači zagrljeni, s njima i čelni ljudi hrvatskog nogometa, pravo, veliko slavlje.

Tužno je jedino to što su odlazak na Europsko prvenstvo hrvatski nogometaši proslavili - sami sa sobom. Daleko od svojih navijača, bez huka s tribina, bez ovacija... Navijači su, naime, ovdje bili nepozvani. Ove će kvalifikacije ostati zapamćene po svastici na poljudskom travnjaku, po bakljama u Milanu, po čak dvije utakmice pred praznim tribinama, po smjeni Nike Kovača u mučnoj atmosferi, ali na kraju će ostati zapisano da je Hrvatska ponovno uspjela.

Zaslužan je i Niko Kovač

- Osjećaj je prekrasan. Od 11 natjecanja, Hrvatska je na devet. Najveće zasluge pripadaju igračima, ljudima koji vode savez i mom prethodniku Niki Kovaču - nije se uzvisio u uspjehu izbornik Ante Čačić.

I on je bio jedna od spornih točaka ovih kvalifikacija, zalijepili su mu etiketu “mamićevca” i prava na pogrešku nije bilo. Ali odradio je posao, prvi ispit položio je besprijekorno.

- Hrvatska je zasluženo na Euru. U ove dvije utakmice pokazali smo da nam je mjesto u Francuskoj i zato smo ponosni. Vraćamo se kući kao pobjednici - kazao je Čačić.

Čačić je vjerovao Talijanima

Najvažniju utakmicu riješio je, kako i dolikuje, najbolji naš igrač u kvalifikacijama. Ivan Perišić u 25. minuti zabio je svoj šesti gol u kvalifikacijama, samo minutu nakon što je iz Rima stigla loša vijest - Norveška vodi protiv Italije. S tim se rezultatom otišlo na poluvrijeme, nije izgledalo lijepo...

- Pitajte igrače, rekao sam im na poluvremenu da razmišljaju samo o Malti, da će Italija sigurno zabiti dva gola - kazao je Čačić i pogodio.

Prva polovica dvojca hrvatskih spasitelja je Alessandro Florenzi, zabio je u 73. minuti za 1-1, a za potpuni preokret pogodio je Graziano Pellè. E, pa, grazie, Graziano! I tebi i suigračima, vidimo se u Francuskoj!

- Iskreno, bilo je panike, skočio je adrenalin u tih zadnjih deset minuta. Bojali smo se da ne primimo nekakav gol, ali uspjeli smo i sad je vrijeme za slavlje. Ponosni smo što ćemo slušati hrvatsku himnu u Francuskoj - rekao je hrvatski kapetan Darijo Srna kad je sve konačno bilo gotovo u dramatičnoj večeri.

Na licima se isijavala sreća, ali prije svega olakšanje. Teško je razdoblje iza naših nogometaša, podnijeli su jako puno kritika, ali još jednaput su potvrdili ono što već pomalo zvuči i otrcano - da su najbolji kad je najvažnije.

- Teško je bilo proživljavati ovih mjesec dana, od Azerbajdžana do Norveške. Danas su heroji igrači Hrvatske koji su branili boje svoje države i zasluženo izborili Euro - govorio je Srna, poslavši zapravo poruku svima koji su sumnjali da ova momčad nema želju, motiv...

- Hvala i bivšem izborniku Niki Kovaču i njegovom stožeru, ali najviše zahvaljujem vjernim navijačima koji su bili uz nas cijelo vrijeme - dodao je Srna.

Oni drugi “proslavili” su se razbijanjem striptiz bara na Malti u noći uoči utakmice, prijetilo se transparentima, poručivalo gospodi iz svečane lože da “piju svoje posljednje piće”... Na tribinama se takvi nisu pojavili, malteška policija strogo je kontrolirala da niti jedan Hrvat ne uđe na stadion.

No zato je jedan Hrvat na terenu uspio pobjeći Maltežanima. Ivan Perišić prvo je ime kvalifikacija, bez dvojbe.

- Hvala Italiji na pomoći, jer sami smo se doveli u situaciju da ne odlučujemo sami o sebi. Evo, odmah sutra ću dečkima u Interu osobno zahvaliti - nasmijao se Perišić, ali ni on nije mogao zaobići navijače, nedostajali su mu...

- Nadam se da ćemo ubuduće igrati pred navijačima i naći neki zajednički jezik, da svi budemo zajedno kad igra Hrvatska - poželio je Ivan.

Od 10. lipnja Hrvatska će, na kraju, biti u Francuskoj. Na mjestu sreće hrvatskog nogometa. I sanjati finale u Marseilleu. Da, baš tako, finale, jer izbornik Čačić i sam kaže da je “vrijeme da ova generacija izađe iz sjene vatrenih, idemo barem ponoviti oni što su oni napravili”. Letvica je postavljena opasno visoko, ali očito je Čačić iste sekunde počeo igrače uvjeravati da se mogu nositi i s najboljima.

Naravno, za to će trebati i puno bolje ozračje, sad je prvi cilj pronaći način kako pomiriti, barem privremeno, sukobljene strane u hrvatskom nogometu. A onda će i igrači nakon pobjeda više pričati o nogometu, o golovima, a puno manje o tribinama i navijačima.

Pogledajte koji su jedini giganti od 1996. uspješniji od Hrvatske! I koliko su kockasti dominantni u regiji.