Hrvatski rukometaš Denis Tot (27) preminuo je u bolnici u Skoplju. Podlegao je ozljedama nakon kojih je završio u teškom stanju, iz kojeg se nije izvukao. Prema prvotnim informacijama pretukli si ga u noćnom klubu, ali isto je u konačnici demantirala ravnateljica bolnice. Sličan scenarij dogodio se i hrvatskom golmanu Ivanu Pešiću (30) koji je zbog posljedica ranjavanja ostao bez bubrega.
Bila je to noć sa 7. na 8. veljače 2009. Tad 20-godišnji golman bio je igrač mađarskog Veszprema, velika nada, projekt za budućnost. Bilo je i tad priča o nekim mladenačkim ludostima, u rukometnim krugovima znalo se da Peša voli izaći, zabavljati se, govorilo se i da mu takav način života radi probleme u rukometnom napretku. I te noći je izašao van, u noćni klub sa suigračima...
Nastavak priče je poznat. Došlo je do frke, nekakvi tipovi koji pripadaju polusvijetu ušli su u sukob s rukometašima, počeli su se potezati i noževi, a epilog svega bila je smrt Rumunja Mariana Cozme, Pešićeva suigrača na kojeg su se napadači posebno namjerili. Teško je ozlijeđen srpski reprezentativac Žarko Šešum, a Pešić je dobio nož u leđa.
- Nastradao sam ni kriv ni dužan, samo sam htio pomoći, kad sam se sagnuo dobio sam nož u leđa. Nakon što sam saznao da sam ostao bez bubrega prvo sam pomislio na Ivana Klasnića - govorio je nakon operacije Pešić, kojem je život spasio bivši srpski reprezentativac Uroš Vilovski.
- Bila je to večer kao svaka druga, slavili smo rođenje djeteta našeg suigrača. Odjedanput je, kao grom iz vedra neba, izbila tučnjava.
- Ajde, događa se, ali baš da čovjek mora izgubiti život... - tužnim glasom pričao nam je Vilovski tijekom SP-a 2011. dvije godine nakon noći koja je svim sudionicima obilježila život.
- Vidio sam da Ivan gubi puno krvi i pješke sam ga odveo do bolnice koja je, srećom, bila u blizini. Svaki dan sam ga obilazio u bolnici, bio uz njegove roditelje, ali takvo nešto svatko bi napravio u toj situaciji - pričao je tada Vilovski.
Pešiću su odstranili bubreg i nakon toga je krenuo dugotrajan oporavak. Nasreću, uspješan, jer Pešić danas brani za Stuttgart, živi od rukometa i za rukomet, a na ljeto ga čeka transfer u Nantes.
Mladenačke nepodopštine danas više nisu dio njegova života, s jednim bubregom radi svoj posao jako, jako dobro. U Meškovu iz Bresta bio je od 2013. gdje je proveo dugih osam godina nakon čega je klub raskinuo ugovor s njim navodeći da su razlozi zdravstveni. Bio je kapetan i jedan od glavnih kotačića bjeloruske momčadi.
- Ma gledajte, neću previše pričati o tome, ali svima je jasno kako zdravstveni razlozi nisu glavni problem u cijeloj priči - rekao nam je tada Pešić.
Iz Veszprema je otišao vrlo brzo nakon nesreće, sljedeće tri godine proveo je u dresu Zagreba, ali nije se uspio do kraja nametnuti.
Rođen je u Rijeci, no njegov grad je Senj, u koji se uvijek rado vraća, kad god ulovi malo vremena, kako bi vidio obitelj, prijatelje, grad koji toliko voli. Rukometna priča počela je u Zametu, gdje su mu kao klinci predviđali veliku golmansku karijeru, a "mentor" mu je bio sedam godina stariji Ivan Stevanović.
Brzo je Peša otišao dalje, svojim putem, a putevi su im se opet spojili u reprezentaciji. U Norveškoj, na kvalifikacijskom turniru za Olimpijske igre u Riju, blistali su u duetu.
Sud u Veszpremu krivima je proglasio Sandora Raffaela i Gyozoa Nemetha. Ivan Stojka je dobio 20 godina zatvora zbog sudjelovanja u napadu na rukometaše Veszprema, a još su četvorica muškaraca dobila kraće zatvorske kazne.