Pa dobro, gdje je, nervozno je pitao Vaha lupkajući nogom i pogledavajući prema cesti. Okrenuo je nekoliko brojeva, dugo nije gasio mobitel, no klupskog autobusa nigdje.

Utakmica protiv Slaven Belupa završila je u 19.45, a gotovo sat vremena poslije igrači su i dalje stajali ispred stadiona čekajući prijevoz do Zagreba.

- Evooo gaaa - počela se zafrkavati nekolicina nakon dvadesetak minuta čekanja čuvši zvuk motora. No bio je to obični gradski autobus. Vozaču Mili i dalje nije bilo ni traga. Već prilično umorni, igrači su posjedali na travu... A onda spas! Zvuk policijskih sirena uz prateće rotacijsko svjetlo označio je kraj patnji. Uz policijsku pratnju, koja je “očistila” cestu, stigao je Mile. Jurio je ko metak.

- Pa dobro, Mile, što bi s tobom? Gdje su te zadržali, pitao je Vaha Milu, koji je nemoćno slegnuo ramenima.

Uvijek vrijedni Dinamov vozač Mile jednostavno je, ne svojom krivnjom, čekao na pogrešnome mjestu.