Kada su u pitanju utakmice protiv Dinama, teško da se ijedan trener u Hrvatskoj može mjeriti s Ivanom Katalinićem. Kao igrač i trener nastupio je na 49 utakmica protiv Zagrepčana, upisao po 20 pobjeda i poraza te devet remija.

No treba uzeti u obzir da je to kompletna statistika jer vodio je Katalinić i Zadar, Osijek, Slaven Belupo, Split i Varteks, klubove koji objektivno teško mogu računati na bodove protiv Dinama.

Statistika s Hajdukom puno je dojmljivija. Od 27 utakmica, Katalinić ima 14 pobjeda, šest remija i sedam poraza, a svakako su mu najdraže tri pobjede u svega 12 dana svibnja 1995., kada je na klupi Hajduka osvojio duplu krunu, prvu u Hrvatskoj.

- Mi smo tada imali kvalitetu, danas Hajduk te kvalitete nema. Pogledajte odakle su došli ovi igrači, to će vam sve reći o njihovoj kvaliteti. Dok su tu bili Milović i Caktaš, oni su im pomogli da pokažu objektivno i više nego što vrijede, a danas, kad njih nema, a netko treba nositi igru, sve se urušilo. Ova momčad puna je igrača koji su popune, a ne nositelji, a pritisak koji se na njih vrši dodatno sve pogoršava. Čim su primili gol protiv Dinama, nisu više znali gdje su - kaže Katalinić i dodaje:

- Sada se traži krivac, "Pedro", a krivi su svi. Od Nadzornog odbora preko predsjednika, sportskog direktora do Damira Burića. Da, da, i Burića. Zašto šuti? Zašto ne kaže da su mu prodali sve što vrijedi, a nisu mu doveli nikoga? Njegova šutnja znači da se slaže s ovim što se radi. Prodali su mu tri najbolja, a doveli bezvezne igrače i nametnuli mu pritisak borbe za Kup i prvenstvo. Pa bolje da su kupili dva igrača što valjaju nego deset bezveznih.

Katalinić Buriću zamjera i lutanje pri sastavljanju momčadi.

- Momčad nije standardizirana, igračima previše mijenja pozicije. Tudor je bio desni bek, a sada je lijevo krilo, što igra Juranović. Sušić i Vlašić ne snalaze se u ulogama lažne špice. Sad je to moderno igrati jer tako igra Barcelona, ali za to treba imati igrače. Ispada to kao neka velika filozofija koju malo tko razumije, ali poanta je da to ne razumiju ni igrači, čak ni oni se ne snalaze, samo to ne smiju priznati - tvrdi Katalinić i nastavlja:

- Nema tu puno filozofije. Sada, kad je tu gdje je, Buriću ne preostaje ništa drugo nego osloboditi igrače pritiska i složiti taktiku tako da iznenadi Dinamo.

A što bi on napravio na Burićevu mjestu, nije želio otkriti.

- Ne bih želio da ispadne da sada kolegi solim pamet. Ja sam više puta pokazao da znam kako se pobjeđuje Dinamo, pa i s puno lošijim momčadima od ove i s puno lošijim suđenjem. I uvijek sam igrao otvoreno, napadački, pokušavao se nametnuti Dinamu jer to njemu najmanje odgovara, nije na to navikao.

Iako će mnogi njegove riječi protumačiti kao kritiku razočaranoga trenera koji žali što on nije na klupi Hajduka, Katalinića to ne sprječava da kaže što misli.

- Pa nije to od jučer. U Hajduku godinama priliku dobivaju treneri koji su u karijeri vodili manje utakmica nego sam ja upisao pobjeda protiv Dinama. Mene više ništa ne čudi i ne iznenađuje, samo me smeta što ispada da svi mi koji smo osvajali trofeje i gradili temelje ovoga kluba danas ne znamo ništa i najveći smo neprijatelji. Ne znam tko to ima pravo ustvrditi.