Ma kakvi! Pali su serveri, blokirao internet... Morao sam ići na Poljud kupit karte, pravda se buco u crvenoj majici supruzi dok javlja da odgodi ručak i pritom briše znoj s čela. Tek je prošlo podne i pakleno je vruće pred Hajdukovim odjelom za članstvo na Poljudu. Tu je konstantno više od 150 ljudi, jer kako jedan uspije kupit kartu ili pretplatu, tako drugi dolazi.
Sve utakmice SuperSport HNL-a gledajte samo na MAXSport kanalu Hrvatskog Telekoma.
- Ovdje se moraš laktariti kao Livaja da dođeš do karte - reče netko, ni neznajući da će do ulaznica za Jadranski derbi Hajduka i Rijeke iduće nedjelje u 21 sat doći čekajući više nego što traje nogometna utakmica.
Nakon prvih pola sata jedva smo se pomaknuli. Šaltera u Hajdukovom odjelu za ulaznice toliko je malo, pritisak navijača je ogroman...
- Jakobušiću, ako prodaš Vuškovića, nabavi nove servere - kaže netko i točno u tom trenutku na ulazu u klub pojavljuje se trener Ivan Leko.
- Bog, momci - pozdravlja i ulazi u klub pratiti ždrijeb konferencijske lige koji će Hajduku kasnije donijeti pobjednika susreta PAOK - Beitar.
Briga Leku, on svoju "kartu" za utakmicu ima. Ili možda nema, ovisno o tome hoće li se žaliti na pet utakmica kazne koju mu je HNS dodijelio u ponedjeljak.
Gužva pred odjelom za članstvo sve je veća. Svi se pokušavaju dohvatiti svojeg komadića sjene, pod dva reklamna suncobrana, ali i kad uspiješ u tome - pakleno je vruće. Čekamo sad već više od sat vremena, a nismo ni blizu mramornoj ploči spasa na ulazu u klub. Na njoj piše da je ovdje, na Poljudu, Ruth Fuchs 1980. srušila svjetski rekord u bacanju koplja sa 69,96 i da je tu francuska štafeta 4x100 istrčala 37,79 sekundi točno deset godina kasnije.
U jednom trenutku iz Hajdukova odjela za članstvo izlazi stariji gospodin koji je tamo očito poslan da spasi stvar, ali ne pomaže:
- Karata za sjever više nema!
Viče pa nastavlja:
- Ako netko ima staru pretplatu, naći će se još koja karta, ali za druge nema. Hajde, tamo, vi u redu za pretplatu, povucite se do stupića....
Tu ljudi u redu planu, pošalju ga u onu stvar. Čovjek sa sunčanima kaže:
- Je, je. Sad ću se maknuti, nakon što sam čekao uru vrimena. Ajde vi lipo nabavite normalne servere.
Nakon sat i 20 minuta čekanja evo nas u zoni spasa, kraj ploče Ruth Fuchs. Svega par ljudi je još pred nama, ali tu se pojavljuje djedica sa štapom. Ovi u redu su mu se smilovali, pustili ga naprijed, a kad se vrata spasa otvore, on potrči kao Mlakar u derbiju - brzo i nekontrolirano. Skoro da mu je ispao štap.
Pogledali smo na sat, čekali smo točno sat i 39 minuta kad je portir otvorio vrata i rekao nam:
- Izvolite unutra.
Valjalo se najprije učlaniti, jer samo tako možete uopće kupiti kartu sve do dana utakmice, a tad više neće ostati ništa. Sjevera odavno nema, karte za dječju tribinu jug također su rasprodane i ostalo je tek nešto malo karata za istok. Za dvoje odraslih i troje djece plaćamo ukupno 52 eura i izlazimo van.
U to nam stiže prognoza za nedjelju navečer: 'Grmjet će i pljusnut će kiša'. Ali koga briga, nismo se laktarili kao Livaja na Maksimiru da bi nas omele takve sitnice poput smiješnih Hajdukovih servera ili ljetne kiše.