Ne poetska pravda, Mamićev reality show, reality check na Facebooku!, poetska je komedija. Mnogi bi digli pare, da pišu memoare, ali su lojalni jer ih muka nije natjerala da napadnu kao što napada Maminjo.
Možda će se na kraju ispostaviti da je karikatura koju danima crta, a izgleda da ima materijala za tjedne i mjesece, bajka. Dobra je oklada da ćemo na kraju morati priznati da je više od realizma. Hiperrealizam.
OK, ankete su po institucije više nego poražavajuće. Međutim, po komentarima ispod Mamićevih objava vidi se da, tko god da se u trenutku najgledanijeg Mamićeva showa zatekao na vlasti, mogao bi prilično mirno spavati. Broj ljudi koji misle da Vlada, to jest stranka ili koalicija na vlasti, loše radi, da je pravosuđe dno dna, zazivaju Goli otok i tako dalje, i broj ljudi koji glasaju za stranku ili koaliciju koja loše radi, otprilike je isti. A uz malo kupovine glasača obećanjima lagodnog života na tuđoj grbači broj se može i povećati.
Brojni se komentatori dive Mamićevom uspjehu, stilu, ili obračunu sa sucima. Brojni se zadovoljavaju pozicijom tobože moralno superiornih luzera. Užasava me broj ljudi koji možda žele da Mamić suce spakira u zatvor, ali sigurno ne žele da se išta fundamentalno u Hrvatskoj promijeni. Jednako me užasava vojska koja komentirajući tek zadovoljava emocionalnu potrebu, da se izjada, istrese, ali ama baš ništa neće učiniti da promijeni stvari na bolje.
O Mamićevim se ugovorima s igračima svašta pričalo, pa i po sudovima, i pisalo. No, dok se mase zabavljaju i uglavnom neuspješno liječe frustracije, kao društvo tonemo u sve veće siromaštvo, u kojem će sve teže biti stvoriti prosječan život srednje klase, sve će više maltene jedini put izbavljenja iz siromaštva biti sport, pa bi Mamićev nasljednik u odnosu na iduću generaciju juniora mogao biti najmanje dvostruko nadmoćniji nego Zdravko u odnosu na Dudua i Modrića.
Hej, pa nama je četristo tisuća ljudi iselilo iz zemlje jer nisu imali "pošteno suđenje", jer nisu htjeli krvlju, znojem ili novcem platiti "pošteno suđenje". Hajde, recimo da oni sigurno nisu karikature, a mi koji smo ostali - možda nismo.