Mile Smodlaka među prvima je skupio snagu da priđe novinarima u zoni za razgovor.
- A što reći nakon svega? Grozno! Užasno! Veliki je problem u nama samima, ali isto tako kad bi došli na gol razlike ni suci nam nisu dali dalje. Jer kad se ponovi tri četiri puta da dođete na gol razlike, pa slijedi kontra faul, pa igrač manje, to nije slučajno. Pa i ovaj zadnji napad, bio je prekršaj na meni. Bio je to faul za peterac. Zašto nije sudio? Ne znam.
Zdeslav Vrdoljak, kapetan svjetskih prvaka, s ovim se Igrama i oprašta od reprezentacije. Kako će podnijeti takav kraj?
- Nikako. Ovo je veliko razočarenje. Silno razočarenje. Mnogo smo uložili da bismo bili ovdje, željeli smo medalju, željeli smo finale, a sad je sve palo u vodu.
Je li bilo straha, nije bilo odlučnosti u napadu, nitko se nije usudio pucati?
- Može biti da je bilo i malo straha. Ne znam zašto nam se ponovilo, kao i protiv Amerikanaca, da smo tako jalovi u napadu, nemamo odlučnosti u šutu. Sve što smo zapucali bilo je nekako mlitavo. Teško mi je sada analizirati gdje smo 'pali', teško je biti pametan. Crnogorci su jednostavno danas bili za nijansu bolji.
Možda je Crna Gora stigla prerano…
- Ma nije. Bili smo spremni, pa mi čekamo tu utakmicu dugo, dugo, ali nije išlo.
Kapetan je odbacio pitanje o sucima.
- Oni su možda imali nekoliko čudnih odluka, ali nisu presudili utakmicu.
Teo Đogaš, kao i ostali suigrači, teško je prihvaćao eliminaciju.
- Ovo je katastrofa. Što reći kad na 6-7 i našem igrači više sudac sudi faul u napadu. To se nije sudilo na zadnjih 38 turnira. Počeli smo vrlo nervozno. Nismo mogli ući u ritam utakmice. Šut izvana nije postojao. Pokazalo se da je prazna priča da su Crnogorci tempirali formu za EP i ta će ovdje biti u silaznoj putanji.
Igor Hinić s dva je gola vratio Hrvatsku 'u život' u pretkraj druge četvrtina u koju smo krenuli sa 1-4.
- Katastrofa. Samu utakmicu nismo ni odigrali loše, imali smo dvije pogreške koje su kaznili sa dvije kontre i dva lagana gola. Sve u svemu bili smo dobri, ali Crna Gora odigrala je najbolju utakmicu na turniru protiv nas. Možda smo prelagano dobivali utakmice na početku turnira. Svi smo mislili da ćemo stići mnogo dalje. Vidjeli smo se na postolju.
Ratko Rudić dugo je poslije poraza elaborirao o oscilacijama, lošem otvaranju utakmica, nervozi i dobroj pripremi.
- Olimpijske su igre vrlo stresno natjecanje i na olimpijskom turniru moraš bit u svim elementima vrhunski i tek onda možeš ostvariti rezultat. Naš kiks protiv Amerikanaca sada se pokazao presudnim. Za to nema nikakvoga opravdanja. Četvrtfinale utakmice nisu velike utakmice, ali su važne je vode prema medalji. Mi smo inzistirali na pojačanoj pažnji, ali naš početak opet nije bio dobar. I to se ponavlja sad već u niz utakmica. A kad u ovakvoj utakmici daš protivniku prednost od tri gola, normalno je da dolazi do nervoze i da se komentira svaka sudačka odluka i da sve postaje problem, od pucanja nadalje… Uključili smo sve motore tek kad smo pali u minus, ali zbog prevelike nervoze i želje nismo uspjeli realizirati inicijativu.
Rekli smo Rudiću da su njegovi momci strahovito razočarani. Koliko je pogodili njega osobno poraz i eliminacija s turnira?
- Predugo sam u sportu i znam koliko je teško doći do ovakve situacije. Vaterpolo ne završava s ovom utakmicom. Ne možemo više vratiti utakmicu s Crnogorcima nazad. Svi smo tužni, ali ne bih želio da to ostavi traga na igračima i da ovi porazi na njih djeluju deprimirajuće.