Zamislite sobu bez ičega. Samo tepih. Nema ni TV-a, ni ormara. Ničega. Svaki dan sam sjedio na podu i molio: Dragi Bože, molim te da ostvariš snove moje majke i da nam pomogneš da dođemo do SAD-a. Molim te, Bože, da nam pomogneš da napustimo ovaj kamp, počeo je priču Handwalla Bwana.
U izbjegličkom kampu u Keniji Bwana je rastao sanjajući o karijeri profesionalnog nogometaša. Bilo je oko 200.000 izbjeglica i nije bilo lopti za sve, pa su se morali snalaziti na sve moguće načine.
Bwana je radio lopte od smeća i uživao. I onda je jednog dana Bog uslišio njegove želje i obitelj je pronašla utočište u Americi, kao i ostalih 860.000 doseljenika iz Afrike, koji su u SAD stigli između 2001. i 2010. Prvi dani u Americi bili su mu pakao.
- Nismo znali kako funkcionira kupaona, kako se pušta voda, kako se pali tuš. Nikad prije nismo vidjeli hladnjak. Bio je to potpuno drugi svijet - rekao je Bwana.
Jutra je provodio u školi, večeri u džamiji. Ostatak dana samo nogomet. Na pijesku, betonu, travi...
- U školi je bilo jako teško. Nisam znao jezik, pa sam ručao sam. Nisam znao kako se otključava ormarić za staviti stvari. Dva mjeseca mi nitko nije htio reći. Nisam imao niti jednog prijatelja.
Bili su to teški dani u Atlanti, a onda se preselio u Seattle. Majka Fatima dobila je posao u Goodwillu, a kako je radila dvije smjene, nije imala vremena za kuhanje, pa je Bwana jeo u Subwayu. I onda je otišao na probu u Seattle.
- Nisam htio reći majci jer znam da bi se ljutila. Nakon pet minuta dobio sam udarac u koljeno i morao sam napustiti teren. Cijeli vikend nisam mogao stati na nogu. Nazvao sam mamu i počeo plakati, a ona mi je rekla: 'To sam ja učinila'. Kad god idem nešto raditi a ne kažem majci, znam da će se nešto ružno dogoditi. Moram biti siguran da je majka na mojoj strani.
U siječnju ove godine 18-godišnji Kenijac potpisao je ugovor s MLS momčadi Seattle Soundersima, nakon što je dvije godine proveo na njihovoj akademiji.
U susretu protiv Los Angelesa debitirao je kao profesionalni nogometaš i ostvario svoj san. Mediji u Seattlu pišu da bi Bwama mogao postati najbolji nogometaš koji je ikad igrao u njihovom klubu.
- Dok sam bio u Africi, nikada nisam sanjao o tome. Naravno, svi smo htjeli biti na TV-u, uspjeti u životu, ali nisam nikad pomislio da bih doista mogao postati profesionalni nogometaš. Trudio sam se preživjeti, morao sam paziti da netko ne bi došao u moju kuću i ubo me. U takvim situacijama nemate vremena misliti o nogometu.
Naravno, Bwana prati europski nogomet, a idol mu je Luka Modrić, koji je prošao vrlo sličan put kao i on. I Luka je morao u izbjeglički kamp,bili su to teški dani za njega i obitelj, ali upornošću i voljom za nogometom prošao je sve prepreke, prošao je Zrinjski, Inter iz Zaprešića, gdje je bio na posudbama i postao jedan od najboljih nogometaša svijeta.