Osjećam se kao da me vlak pregazio. Iscrpljen sam visokom temperaturom i kašljem, ali nakon 10 dana borbe s koronom liječnici su optimistični, nazire se kraj ovoj muci, javio nam se trener Zadra i izbornik košarkaške reprezentacije Hrvatske Veljko Mršić s Covid odjela zadarske bolnice.
Govori tiho i polako, glas mu je jako promukao i često ga u pola rečenice prekine kašalj, tako da ga nismo željeli previše umarati:
- Do jučer sam komunicirao gotovo isključivo porukama, danas se već pomalo javljam na telefon, ide na bolje, nemam više temperaturu, manje kašljem ali i dalje ne mogu dugo pričati, ostajem bez daha, kašljem.... Sutra ću još jednom slikati pluća, ako taj nalaz bude dobar, očekujem da bi me liječnici mogli pustiti na kućnu njegu za koji dan...
Iako se u javnosti pojavila informacija kako je Mršić odvezen u bolnicu preventivno, jer je u Zadru živio sam, što u kombinaciji s koronom, nedostatkom daha, kašljem i visokom temperaturom nikako nije dobro, hospitalizacija je bila i te kako nužna.
- Na Badnjak me nazvao Stojko Vranković i kad je čuo kako kašljem i da ne mogu povezati tri riječi, odmah je alarmirao liječnike. U Zadru živim sam, obitelj je u Zagrebu i oni nisu mogli do mene zbog izolacije, pa su ljudi iz kluba i prijatelji brinuli za mene, nosili su mi sve što mi je trebalo. Mislio sam da će proći, nakon sedam – osam dana osjećao sam se ipak malo bolje, ali na Badnjak mi je bilo baš loše, i Stojko je inzistirao da odem u bolnicu. Odmah je po mene stigla hitna pomoć, svi u punoj opremi, skafanderima, maskama... i odveli su me na odjel gdje sam odmah dobio terapiju.
Mršića su smjestili na odjel s lakšim bolesnicima, onima koji primaju kisik.
- Četvorica smo bili u sobi, s različitim simptomima. Jedan mlađi momak je imao obostranu upalu pluća, nije mogao otići ni do kupaonice koliko ga je kašalj mučio kad god bi se nastojao uspraviti na postelji. Jednog starijeg gospodina su odveli na odjel s respiratorima, ovdje mu više nismo mogli pomoći, toliko mu je bilo loše...
Situacija s koronom je jako ozbiljna, zbog toga je Veljko i objavio fotografiju iz bolnice, kako bi svima dao do znanja da nije vrijeme za šalu.
- Saturacija, odnosno zasićenje kisikom bila mi je na donjoj granici oko 90%, danas je već bolje, varira između 92% i 94% tako da i dalje primam kisik. Liječnici su optimistični, nadaju se da bih za par dana mogao kući...
Obzirom da je bio profesionalni košarkaš, da živi zdravo i da ni zbog godina ne spada u rizičnu skupinu, Veljko se nadao da će se lakše nositi s koronom.
- Bio sam svjestan da je korona među nama, da može biti opasna, ali nije me bilo strah. Bio sam oprezan koliko je to god bilo moguće, ali očito je nedovoljno, što nije ni čudo s obzirom na posao koji obavljam i brojna putovanja. Nekoga zakači jače, nekoga slabije, netko peška lišinu a neko peška karika – slikovito se rječnikom iz briškule i trešete izrazio Mršić i dodao:
- Baš mi kaže cimer da neki akužaju i napolitanu...
Nakon iscrpljujuće borbe svjetlo na kraju tunela ipak ga je malo oraspoložilo, baš kao i brojne poruke koje je primio u zadnjih nekoliko dana.
- Čim su mi liječnici počeli postavljati pitanja oko košarke, znao sam da je bolja situacija. Zanima ih i Zadar, ali i reprezentacija, znate kako je, Zadar je košarkaški grad... A i poruka sam dobio milijun, nisam stigao svima ni odgovoriti na poruke, a pogotovo javiti se na telefon. Evo, jučer mi je poruku poslao i Žan Tabak, a jutros i njegova supruga Gorana koja je prošla jako tešku bitku s koronom, ona mi je prenijela neka svoja iskustva i dala neke savjete...
Nakon desetak minuta razgovora, zbog kojeg je Mršić morao skinuti masku s kisikom koja mu je i dalje nužna, glas je postajao tiši, rečenice sve kraće a kašalj sve učestaliji. Bio je to jasan znak da moramo završiti razgovor i ostaviti ga se odmori za novu rundu bitke s koronom. Bitke koju će, vjerujemo, što prije dobiti...