Prvi dojmovi su super, došao sam doma, u svoj grad i klub, među svoje ljude, ta je emocija uvijek za mene posebna. Lijepo je opet biti na Poljudu, nadam se da ćemo broditi kako treba - kazao je Lovre Kalinić u prvom obraćanju navijačima Hajduka nakon povratka.
Ponovio je Lovre i kako se vratio na nagovor predsjednika Jakobušića koji mu je prenio svoju ideju i viziju promjena u klubu.
- Osjetio sam pozitivnu energiju s njegove strane, uvjerio me da ova priča ide u pravom smjeru i brzo smo sve dogovorili.
Lovre je bio u specifičnoj situaciji, u Aston Villi je bio treći golman, trenirao je i putovao s momčadi na sve utakmice, ali nije branio...
- Imao sam normalan odnos s klubom, nisu me ni odbacili ni tjerali. Mogao sam ostati i dalje u istoj ulozi, ali od treninga bez utakmica nemaš ništa, nisi zadovoljan, nisi ispunjen... Financije su jedno, ali tko u sebi ima sportski duh, neće ostati na klupi sjediti i čekati priliku.
Podsjetili smo se na splet nesretnih okolnosti koje su Lovru prikovale za klupu.
- U Belgiji je sve bilo vrhunski, onda je uslijedio transfer u Aston Villu i ja sam stao na gol bez ijednog pravog treninga ili pripremne utakmice s momčadi, nisam znao nijednoga igrača, kao da sam s neba pao...
Villa se mučila u Championshipu, Lovre je polako hvatao formu, a onda mu se dogodila prva nezgoda, pa druga...
- Dobio sam udarac u glavu, potres mozga, a tamo po zakonu nakon takve nesreće ne smiješ trenirati tri tjedna. Vratio sam se, momčad se pomalo ekipirala, počeo sam i ja bolje braniti i onda je stigla reprezentativna stanka. Utakmica s Azerbejdžanom, pukao mi je meniskus, s takvom ozljedom sam branio i protiv Mađarske, ali po povratku u Birmingham morao sam na operaciju. Dok sam se vratio, Villa je ušla u Premiership, potrošila 200 milijuna eura na pojačanja, kupila 10-15 novih igrača, među njima i golmana Toma Heatona.
Lovre je osjetio što se sprema i zatražio odlazak na posudbu u Nantes, koji mu je nudio priliku da brani na najvišem nivou, no klub ga nije pustio.
- Na koncu su me u siječnju pustili u Toulouse. Bio je to novi izazov, klub koji je praktično prekrižen od svih i kandidat za ispadanje... Otišao sam, branio par utakmica i onda se dogodila korona, prvenstvo je prekinuto. Na početku priprema vratio sam se u Birmingham, klub je u međuvremenu od Arsenala kupio Argentinca Emiliana Martineza koji brani u sjajnoj formi. Momak je stvarno zvijer, po meni trenutno najbolji golman Premiershipa, donio je Villi jako puno bodova...
U konkurenciji Emiliana Martineza, Jeda Steera i Toma Heatona Lovre je bio treća opcija.
- Znalo se da će Martinez biti prvi, a kad je krenuo u sezonu s tri "clean sheeta" sve je bilo jasno. Ne moraš biti ekstra pametan da vidiš gdje si, i što te čeka. Imao sam opciju transfera u Italiju, ali za tri godine bih zaradio kao u jednoj u Engleskoj. Bio sam spreman na smanjenje primanja, ali baš toliko...
Na koncu se ipak odlučio vratiti u Hajduk.
- Od sjedenja na klupi nema zadovoljstva. Kad ne igraš, kad osjećaš da si nebitan, to je najgore, a ja se u takvoj ulozi nikako ne snalazim. Nisam branio ali ne osjećam se zapušten, u treningu sam. Samo što trening i utakmica nisu isto. Zato sam i došao, da počnem braniti i da vratim osjećaj.
Kao i svi igrači ponikli na Poljudu i Lovre je pratio što se događa u Hajduku.
- Gledao sam dosta utakmica, naravno, kad mi ne bismo igrali. Svatko će reći da je loše, i jest loše, za Hajduk je ovo jako loše. Ali sve su to mladi momci koji nisu navikli na pritisak i treba im podrška i vrijeme. Hajduk mora biti gore, ružno je vidjeti Hajduk u sredini ljestvice, ali ja vjerujem da ova momčad ima to u sebi i da može, samo bih volio da je oko kluba pozitivnija atmosfera. Ovdje je uvijek neka negativa, treba malo svježeg zraka i pozitive da se kola opet zakotrljaju, da krene na bolje. Doći će to s pobjedama...- vjeruje Lovre, koji kaže i kako je pritisak u Hajduku veći nego u Gentu ili Villi.
- Takav je ovo grad i klub, Hajduk nosi svoje, ali s tim se moraš naučiti živjeti. U Belgiji je pritisak rezultatskih očekivanja, u Villi je isto ''fight'' u svakoj sekundi utakmice, ali nije to ni blizu Splita. Drugačiji je to tip pritiska. Tamo je pritisak na utakmicama, a ovdje 24 sata na dan, sedam dana u tjednu, 12 mjeseci godišnje...
Navijači s pravom upiru prstom u Josipa Posavca kao jednog od glavnih krivaca za postojeće rezultate, no Kalinić nije želio govoriti o svom kolegi.
- Uloga golmana je jako teška, duplo je veći pritisak nego na igrače i svaka je greška vidljiva, nema je tko ispraviti... Svi moraju obaviti svoj dio posla, pa tako i golmani.
Kalinić je naravno došao pomoći Hajduku, ali i sebi, vratiti se u formu, ponovno biti dio reprezentacije, ne samo na Euru...
- Idemo po redu, najprije Hajduk u ovih šest mjeseci, napraviti nešto, a onda i s reprezentacijom na Euru. Želim maksimum iz svake utakmice.
Hajduku je još jedino preostala borba za Kup.
- Naravno da bismo mi voljeli uzeti trofej, vidjet ćemo... Ajmo najprije izgraditi pozitivnu atmosferu oko kluba, pa ćemo dalje na tome graditi... Slično je i kad je u pitanju reprezentacija, nisam branio, svjestan sam da se ne živi od stare slave. Nije ni lijepo ni ugodno, ali moraš prihvatiti činjenicu da ne braniš u klubu, pa ne možeš ni u reprezentaciji.
Nova godina nosi i novu stranicu u Lovrinoj karijeri.
- Ova godina na izmaku nije bila onakva kakvom sam je zamišljao, kao i mnogi drugi, dosta je toga krenulo naopako... Sreća da je brzo kraj, nadamo se da će ova sljedeća svim ljudima donijeti neka bolja vremena. Svi smo malo pogubljeni oko ovoga što nam se događa, Bože daj da s novom godinom sve krene pozitivno...
Iako dolaze vijesti o novom soju virusa iz Engleske, Lovre to iz prve ruke nije doživio tako dramatično.
- Ne bih rekao da se događa nešto neuobičajeno, stanje je normalno–nenormalno kao i ranije, postoje ograničenja, ali tako je već tri mjeseca, naviknuti su ljudi na njih. Stadioni su nekad prazni, nekad par tisuća navijača, kako koji klub dobije dozvolu. A koliko to utječe na igrače najbolja je potvrda veliki broj bodova koje osvajaju gostujući klubovi...
Razlika u stilu nogometa postoji i između Championshipa i Premiershipa, a kamoli u odnosu na druge lige.
- Prvo što sam naučio su izlasci na centaršuteve, kad kreneš nikad ne znaš kako ćeš se i u kakvom stanju vratiti. Suca uopće nije briga... Protiv Sheffielda me čovjek iskidao kopačkom od dlana do lakta, pokazujem sucu ranu, a on samo odmahne rukom i kaže: "Nisam vidio, igraj dalje.." U Championshipu se igra puno agresivnije, tvrđe, na silu, u Premiershipu se više igra na kvalitetu... Uostalom, vidi se to i na igrama Ville u ovoj sezoni, s tri prinove, Martinezom, Barkleyem i Watkinsom igramo kudikamo bolje. Vlasnici kluba žele vratiti klubu stari sjaj i ulažu jako puno novca, izgradili su i novi kamp, klub se digao na dimenziju više...
O favoritima za naslov Lovre nije želio previše govoriti.
- Ja se nadam da će biti Villa, ha, ha,ha..., baš kao što se nadam i da će Hajduk osvojiti Kup. Uvijek treba misliti pozitivno...
Precizan plan povratka u Birmingham ne postoji.
- Imam dvije i pol godine ugovora, vratit ću se sigurno, ali kad i kako, to ćemo vidjeti.
Lovrin dolazak na posudbu Hajduk nije morao platiti, Lovre se odrekao jednoga dijela primanja, ali jedan, manji dio, ipak plaća Hajduk.
- Hajduk participira u dijelu plaće jer moram imati ugovor, moram plaćati porez. Bilo je nemoguće izvesti da igram za nula kuna, ali o iznosima ne bih govorio.
U četiri godine koliko ga nije bilo, HNL je napredovao kao liga.
- Drago mi je da su tereni bolji, da se tu napravio pomak, a ima i kvalitete. U prvom planu su i dalje Hajduk, Dinamo, Rijeka i Osijek, ali tu su i Slaven Belupo, i Gorica... Eto, dok sam bio tu Gorica nije ni bila u Prvoj ligi, a sad su hit... Mislim da je liga dobra i da u njoj ima jako kvalitetnih igrača.
Lovre je na povratku na Poljud zaželio svoj stari broj 91. U prošloj sezoni nosio ga je Tonio Teklić, koji mu je rado izašao u susret.
Nosio sam najprije broj 12, ali kako je Hajduk odlučio taj broj "umiroviti" u čast našeg 12. igrača Torcide, morao sam ga mijenjati. Jedinicu je tada nosio Goran Blažević, neki drugi brojevi su ili bili zauzeti ili mi se nisu sviđali, pa sam izabrao 91, i od tada ga nosim.
- Eto, sad ću ga opet nositi u Hajduku - zaključio je Lovre Kalinić.