Kapetan Hajduka Lovre Kalinić 2014. godinu pamti kao godinu velikog razočaranja, godinu u kojoj su iznad njegovog imena i potencijala stavljani brojni upitnici, ali i godinu u kojoj je nepravedno ostao bez SP u Brazilu.
Iako je i 2016. započela velikim razočaranjem zbog propadanja transfera u Aston Villu, odlazak na Euro i sjajne obrane na golu Hajduka isprale su gorak okus. Pravi transfer bio bi kruna sjajne sportske godine, a on je čini se na pomolu.
Nekoliko je vrlo konkretnih i izdašnih ponuda stiglo u Hajduk, koji ih razmatra, no po svemu sudeći rastanak je ove zime neizbježan, jer Hajduku treba novac, a Lovri novi izazov u karijeri.
- Obećao sam sebi da više neću pričati o transferu dok se ne dogodi. Opekao sam se prošle zime i odlučio da sve prepustim klubu i agenciji koja me zastupa. Ako dođe ponuda koja zadovoljava obje strane, moji će me agenti obavijestiti, i to će biti to. a do tada sam na odmoru - kazao nam je Lovre i dodao:
Ma, trebao sam pucati
- Uostalom, nisam ja nezadovoljan ni u Hajduku, gdje će mi biti ljepše nego kod kuće. Lijepo mi je, sportski gledano ovo je bila moja najbolja godina, ali se nadam da će u budućnosti biti još i boljih. Osjećao sam se dobro, iako sam imao nekih sitnih problema zbog kojih sam propustio par utakmica, ali u konačnici sam odradio svoj posao maksimalno. Koliko je to bilo dobro, neka procjenjuju drugi, meni je teško govoriti o sebi samome.
Ali zato s pozicije kapetana može govoriti o Hajduku.
- Ove godine smo bili jako dobri u Europi, ostaje žal što smo ostali kratki za taj mali koračić, već smo jednom nogom bili u Europskoj ligi, tamo gdje sam već jednom bio 2010. godine. Način na koji smo ispali jako boli, proživljavao sam ga jako dugo, pitao se jesam li mogao još koji udarac obraniti, jesam li trebao pucati penal.... Želio sam, bio sam spreman, ali Ćosić je na toj utakmici zabio dva gola, osjetio je da može zabiti i penal... Da bar jesam, možda bi danas sve bilo drugačije.
- Što se tiče prvenstva i Kupa, jasno je da smo podbacili, i da ćemo na proljeće morati jako zapeti da popravimo dojam.
Kalinić je demantirao špekulacije da su igrači okrenuli leđa treneru Pušniku i namjerno odigrali loše neke utakmice želeći isprovocirati njegovu smjenu - rekao je Kalinić i nastavio:
Bojkot? Nikad!
- Dok sam ja kapetan to se nikad neće dogoditi, a ni do sada se nije dogodilo da igrači bojkotiraju trenera. Naše je da treniramo i slušamo što trener kaže, a ne da se bavimo time tko će biti trener. To je posao ljudi koji vode klub - jasan je Kalinić, koji tvrdi i da je svlačionica disala jedinstveno.
- Priče o raskolu u svlačionici nisu istinite, među nama nije bilo nikakvih problema. Da se razumijemo, kad 30 ljudi šest mjeseci provede skupa, jasno je da ima i trzavica, da na treningu bude i udaraca, svatko se bori za svoju poziciju. Ali kad uđeš u svlačionicu, sve se zaboravi. Imali smo i dosta druženja, željeli smo da se stranci osjete prihvaćeni i vjerujem da ni oni nemaju primjedbi. Volio bih da i mene tako prihvate kad jednoga dana odem negdje u inozemstvo, da se osjećam kao kod kuće, kao što se oni osjećaju.
Na treningu je sve izgledalo perfektno, igrači su bili uz trenera, no konačan rezultat je neuspjeh.
- Na treningu je to izgledalo dobro, no na utakmicama nije bilo kako treba. Očekivali smo da će biti bolje, ali očito se neke stvari nisu poklopile. Nismo izgledali dobro, čelnici kluba su to odlučili presjeći, i na nama je da nastavimo raditi s novim trenerom. Nema tu puno filozofije. Očito je u pitanju bila psiha, popustili smo, nismo dobro igrali, ali priče o nekakvom bojkotu ne stoje. Barem ja za njih ne znam, a kao kapetan bih sigurno znao da se nešto događa.
Neke su utakmice i samom Lovri neobjašnjive.
Ma, ne možeš ništa...
- Svaki igrač ulazi u utakmicu sa željom da pobijedi, pa tako i ja. I onda nam se dogodi recimo poraz 0-4 od Dinama na Poljudu, za koji ja ni danas nemam objašnjenja. Jednostavno, radiš sve kao i inače, ali ne ide, pa ne ide... Bez obzira što napravio, sve se okreće protivniku u korist, i na to ne možeš utjecati. Jednostavno, takav dan...
Hajduk se oprostio od naslova prvaka, a tko će biti novi prvak Lovru ne zanima previše.
- Sve dok prvak nije Hajduk, potpuno mi je svejedno tko će biti...
Kalinićev put podsjeća na trnoviti put kojim je prošao njegov prethodnik na golu Hajduka i kolega iz reprezentacije Danijel Subašić.
- Svatko ima svoj križ, pa tako i Suba i ja. Dosta dugo sam tražio pravi put, odlazio na posudbe, trpio sve i svašta, stvarno je ponekad bilo teško, ali kad si ustrajan u radu i vjeri sve ti se vrati. Nekome prije, nekome kasnije. Svako ima svoj put, samo treba biti spreman hodati njime i ne odustati. A uspona i padova je uvijek bilo i uvijek će ih biti. Kao i dobrih i loših utakmica, obrana... Čim prije shvatiš da je sutra novi dan i da je uskoro nova utakmica, bit će ti lakše prihvatiti ono što se događa.
U Hajduku već razmišljaju o njegovom nasljedniku.
- Hajduk je oduvijek imao sjajnu golmansku školu i sjajne golmane. Tako će biti i nakon mog odlaska, gol Hajduka ostaje u sigurnim rukama, samo je pitanje za koga će se trener odlučiti, kome će ukazati povjerenje.
Za predstojeću 2017. godinu Lovre nema previše želja.
- Samo zdravlje, sve ostalo je manje važno, sve ostalo će doći samo po sebi.