Prije samog početka Svjetskog prvenstva u Francuskoj nitko nije znao što može očekivate od pomlađene i ozljedama ranjene Hrvatske. Kauboji su otišli na prvenstvo s minimalnim planom o četvrtfinalu, no i takvi ranjeni uspjeli su ga prebaciti i kući se vratiti kao jedna od četiri najbolje reprezentacije svijeta. Da vam je netko prije prvenstva to rekao, sigurno biste bili zadovoljni tim rezultatom. Ovako? Naši navijači uvijek žele više, a nakon dva šokantna poraza u dva dana za to imaju i razloga.

No kada pogledamo igrača po igrača Hrvatske dolazimo do jasnog zaključka da to nije reprezentacija puna vrhunskih igrača kao što je bila prijašnjih godina. Imamo dvojicu na najvišoj razini (Duvnjak i Štrlek), puno mladih koji dolaze i nekoliko onih koji su tu silom prilika. I da, izbornika koji to nije posložio na najbolji način...

Pokušali smo dati ocjenu našim igračima za nastup na SP-u uzevši u obzir i ono što se od njih očekivalo te kako su igrali. 

Ivan Pešić (ocjena 3,5) - Ušao je u vatru u osmini finala i odmah nam donio pobjedu protiv Egipta. Nije golman koji će iz utakmice u utakmicu imati 20 obrana, ali Ivan je golman kojem suigrači vjeruju, a protivnici se boje da ne poludi. Talent nikad nije bio upitan, a sada kada je ulovio konstantu od njega očekujemo da se u kockastom zadrži još godinama.

Filip Ivić (ocjena 3) - Golman europskog prvaka Kielca i dečko koji sve oduševljava svojim stavom, pozitivom i odnosom prema radu. Najmlađi je od naše golmanske trojke i za njega ima vremena. No, čini nam se da ga je Babić možda i prerano otpisao. Nije bio u najboljem izdanju, ali od njega očekujemo velike stvari u budućnosti. Možda i glavni razlog našeg optimizma u godinama koje dolaze.

Ivan Stevanović (ocjena 3,5) - Na ovom prvenstvu dobili smo odgovor tko je naš prvi golman. Kako god okrenuli, to je upravo Stivi. Iskusniji je od druge dvojice, mirniji i odlično surađuje sa svim našim obranama. Najviše je branio na ovom prvenstvu i ima najbolji postotak, a to je dokaz da je odluka Babića i Loserta da mu ukaže povjerenje bila ispravna.

Manuel Štrlek (3,5)  - Najbolje lijevo krilo Europe, najbolji rukometaš Hrvatske, jedan od dvojice naših najboljih igrača, a za njega ne postoje akcije?! Čudno, neoprostivo. Manuel je u svakoj utakmici na visini zadatka i doista je neshvatljivo zašto se na njega ne igra većina naših dogovorenih akcija. Pa ako može Gensheimer zabijati 15 komada po utakmici, zašto to ne bi mogao i Štrlek? 

Lovro Mihić (3,5) - Budućnost Hrvatske na lijevom krilu. Dobili smo igrača koji može zamijeniti Štrleka kada to treba. Nije igrao previše, no Lovro je pokazao veliko srce i još veći talent koji će uskoro pretvoriti u prepoznatljivu kvalitetu. Mihić je predodređen za uspjeh i za ovu poziciju se ne moramo bojati.

Zlatko Horvat (4) - Dokapetan je na kraju ispao tragičar. Promašeni penal protiv Norveške, promašen udarac u zadnjim trenucima protiv Slovenije i Francusku neće pamtiti po dobrome. Šteta, jer bio je jedna od rijetkih naših konstanti i drugi strijelac reprezentacije. Dobar u obrani, sjajan u kontri, zabijao iz nemogućih pozicija i pokazao zašto je naše najbolje desno krilo u ovom trenutku. Još samo da te sedmerce malo naštima.

Jerko Matulić (-)  - Nije dobio priliku pa nije dobio ni ocjenu. Pokupio mrvice koje mu je Babić namijenio i pravo je čudo što je dobio i tih 13 nesretnih minuta. 

Josip Božić Pavletić (-) - Na veliko iznenađenje otputovao u Francusku na račun iskusnijeg Matulića i nije napravio ništa posebno. Što zahvaljujući sjajnom Horvatu, što Babiću, što i samome sebi u ono malo ne pretjerano dojmljivih minuta na terenu.

Jakov Gojun (3)  - Obrambeni specijalist, no osim na mahove Gojun nije odradio svoj posao na vrhunskoj razini kakvu zahtjeva Svjetsko prvenstvo. Od čovjeka koji igra samo obranu očekivali smo više u - obrani. Gojun je daleko od svojih najboljih dana, a takav nam treba. Inače je čovjek manje u svlačionici.

Stipe Mandalinić (2)  - Očekivali smo da će eksplodirati na ovom prvenstvu, a on je umjesto toga doveo u pitanje svoju budućnost u dresu reprezentacije. Nije pokazao puno, no svi koji ga prate znaju da u njemu spava bombarder kakvog čekamo od Lackovića i što prije se probudi, to će Hrvatska prije i u poneko finale. Ne sviđa nam se ni njegov stav poput onoga kada nakon par uvodnih minuta protiv Španjolske izborniku kaže da na njega više ne računa. To nije dobro i sigurno nije pravi put za ovakvog igrača.

Marko Mamić (4,5) - Ono što smo očekivali od Mandalinića, dobili smo od Mamića. Jedan od najmlađih u reprezentaciji, a pokazao je da ima sve što treba za najveću scenu. Prije prvenstva izbornik i njegovi suradnici na leđa su mu bacili tonu tereta izjavom da će se u Francuskoj vidjeti je li on taj ili nije, a on je premašio sve što su od njega tražili. Za nas najveći dobitak ovog izleta u Francusku. Imamo lijevog vanjskog za iduće desetljeće.

Domagoj Duvnjak (3,5) - Minimalna ocjena za našeg kapetana samo zato što se od njega uvijek očekuje maksimum. Možda ovo i je bio njegov trenutačni maksimum, no to nije bilo ni približno onoga što Dule može. A kad Duvnjak ne igra, ne igra ni Hrvatska. No, i takvi smo među četiri najbolja na svijetu, a Duvnjaku je prije svega potreban dobar odmor. 

Luka Cindrić (3,5) - Uz Duvnjaka naš motor i velika snaga za drugačije obrane koje stoje nasuprot Hrvatske. Vukao je Hrvatsku atraktivnim golovima, no zamjerka je malo previše soliranja. Kada Duvnjaka nema u igri da ga malo spusti na zemlju, Cindrić previše luta, želi glavom kroz zid, a to nas može odvesti iz jedne krajnosti u drugu. Kada s iskustvom dobije i taj osjećaj da stane na kočnicu kada treba, Luka će biti jedan od najboljih srednjih na svijetu.

Luka Šebetić (2,5) - On i Stepančić dobili su čistu peticu. No - zajedno! Dobre dionice, ali Šebetić nema onaj ubojiti instinkt da dokrajči protivnika kada mu krene. Umjesto da radi ono što mu ide najbolje, Luka počne filozofirati, kreće u prolaz, pogubi se i - ozlijedi. Ima top u rukama, u reprezentaciji je dugo i čekamo da napravi ono što je napravio Mamić.

Luka Stepančić (2,5) - Prvi izbor na desnom vanjskom, dobio više prilika od imenjaka, zabio više, no nikoga nije oduševio. Šteta, od njega se očekivalo jako puno, ali nikako nije uspio uloviti konstantu. Zabijao 2, 3 po utakmici, no za igrača PSG-a i donedavno najboljeg igrača Zagreba to je premalo. A i navijači su ga uzeli na zub.

Tin Kontrec (3,5) - Svoj posao odradio je korektno. Brz, energičan, jak u obrani, moderan pivot, no možda tanak na živcima. Još mora dokazati da je on taj u borbi s Musom, Marićem, Kozinom, Brozovićem, no velika mu je prednost što je potpuno drugačiji tip pivota u odnosu na većinu ostalih.

Željko Musa (4,5) - Uz Mamića najveći naš dobitak. Kad je Željko stao u sredinu obrane i Gojun je izgledao fantastično. Ono što mu je nekad bila velika mana, igra u napadu, sada je postao adut u našim rukama. Željko se preporodio u Magdeburgu, a ovaj SP najbolji je dokaz tome. Nadamo se da ga izbornik, tko god on bio, vidi i u budućnosti u kockastom dresu.

Lovro Jotić (3) - Budućnost Hrvatske. Slično kao i Mihić, Jotić sve ima u svojim rukama. Svestran, može igrati na više pozicija, a jake strane su mu brzina, eksplozivnost, šut i sportska drskost. Mogao bi nešto poučiti i neke svoje kolege.

Željko Babić (2,5) - Teško je donijeti pravi sud o izborniku Babiću nakon ovakvog prvenstva. Na SP smo došli bez jako puno iskusnih igrača, a i oni koji su bili tu imali su problema s ozljedama. I tako pomlađena momčad dogurala je do polufinala i na kraju ostala bez medalje zbog dvije lopte. Nema ubojitu momčad na raspolaganju i kada bi se samo rezultat gledao, napravio je solidan posao. Pitajte samo Dance, Nijemce i Španjolce što bi dali da su bili u polufinalu. No, s druge strane, Željko Babić ponovno je imao problema u prepoznavanju igre u najvažnijim trenucima. Njegova momčad pobijedila je tek Španjolsku od reprezentacija s velikim renomeom. Izgubili smo od Norvežana, Nijemaca i Slovenaca, a to nam se u Golužino i Červarovo vrijeme nije moglo dogoditi. Neki su, poput Slovenaca i Norvežana, napravili velik korak naprijed, a mi smo, bojimo se ostali na istom kao u Riju. Ako ne i napravili korak nazad. Babić će teško preživjeti na klupi do EP-a u Hrvatskoj, a najbolji sud donijeli su neutralni navijači koji su nam zviždali s tribina. Napad na postavljenu zonu nam je bio u 90% slučajeva dosadan, bez ikakvog plana, igrači su se sudarali, a Hrvatska tako ne smije igrati.