- Halo, Oscar? Želiš li u Kinu? Nude ti 25 milijuna eura godišnje.

- A koji klub?

- Shanghai SIPG

- Onda može

Kako je izgledao razgovor između Brazilca i njegovog agenta ne znamo, ali ovako sigurno nije. Klub nije bitan, bitni su samo milijuni koji će sjedati na račun svaki mjesec.

Makar, ni milijuni nekad ne mogu donijeti sreću, što najbolje vidimo kad pogledamo kako je Oscar izgledao pri slijetanju u Kinu.

Tamo se pridružio rastućoj koloniji Brazilaca i ostalih igrača koji su se polakomili za lakim novcem. U Kini oni prestaju biti nogometaši, sve im je dopušteno, a s milijunima na računu mogu što god požele. 

Skupilo ih se tamo već za jednu odličnu momčad. Tu su Hulk, Jackson Martinez, Carlos Tevez...

Puno se toga promijenilo otkad su se Kinezi odlučili uključiti u nogometni biznis. Prije bi se o višemilijunskim transferima pisalo i nagađalo po mjesec dana, danas je dovoljno da se jedan kineski milijarder probudi s mišlju: "Danas ću potrošiti stotinjak milijuna eura na igrača. Nekog Brazilca."

I posao se brzo završi. Jer koliko god Oscaru, Ramiresu i društvu nogomet bio drag, lagodan život udaljen od ozbiljnog treniranja uz ogromnu povišicu za njih je bolja opcija. 

Druge ponude su jednostavno nemoralne. Istina je da je Nikola Kalinić u svojoj karijeri zaradio i više nego pristojno, ali odbiti 15 milijuna eura godišnje - to zvuči gotovo nemoguće. 

Uopće ne sumnjamo da će do kraja prijelaznog roka Kinezi još koji put uzdrmati nogometni svijet.