Ivan Ljubičić postao je prvi tenisač koji je u jednoj godini dobio 11 "živih" mečeva - posljednji je izgubio, i to posljednjeg dana finala, kad je Dominik Hrbatý iskoristio Ljubinu ozljedu vrata i dobio ga u pet setova, ali Mario Ančić u odlučujućem je meču lako svladao Michala Mertiňáka i donio Hrvatskoj veliku titulu pobjednika Davisova kupa 4. prosinca 2005.
Hrvatska reprezentacija ove godine ima priliku ponoviti takav pothvat na domaćem tlu, protiv "crne mačke" Argentine.
Dečki, proslavite, nemojte žuriti
- Dajem dečkima savjet da se, osvoje li finale, skupe, da se drže zajedno još barem 24 sata, da slave i ne žure nigdje jer to se najvjerojatnije događa samo jednom u životu. Evo Karlović ima i drugu šansu, ali to je rijetka situacija - rekao je Ivan Ljubičić.
Ljubo i Mario, dvojac koji je harao svjetskim tenisom u tom razdoblju, donio je Lijepoj našoj jedan od najvećih sportskih uspjeha u kratkom razdoblju državne samostalnosti. Fantastičnu godinu zaokružili su pobjedom nad Slovacima u Bratislavi 3-2 i po prvi put donijeli nam slavnu "salataru".
Neuništivi Ljubo izgubio pod bolovima
Hrvatska je tada postala tek 12. zemlja koja je osvojila Davisov kup, natjecanje koje se održava od daleke 1900. godine. Mario Ančić te godine nije dobio nijedan živi meč u singlu, ali sve je to nadoknadio u Sibamac Areni nakon što se dotad nepobjedivi Ljubičić odlučujućeg dana finala probudio s bolovima.
- Cijelo smo jutro proveli s doktorom i fizioterapeutom. Pokušali smo sa svim mogućim masažama, terapijama, bol se smanjivala, ali ne previše. Na kraju sam odlučio probati i ispalo je solidno. Izgubio sam u pet setova od Hrbatýja, ali mislim da sam svjedeno zaslužio šansu da probam odigrati taj zadnji meč. Na kraju je sve dobro završilo jer je Mario donio taj treći bod protiv Mertiňáka - prisjetio se Ljubičić u razgovoru za HRT.
Amerikanci za početak bajkovite godine
Cijela avantura počela je u Carsonu protiv SAD-a, ta je pobjeda otvorila put prema tituli. Ljubo je lakoćom sredio velikog Andrea Agassija, a nakon što je Roddick u četiri seta svladao Ančića, meč za povijest drugog dana odigrali su Ljubičić u Ančić u paru svladavši najveći teniski par svih vremena, Boba i Mikea Bryana, 3-1 u setovima.
Odlučujući bod donio je tko drugi nego Ljubo pobijedivši Roddicka u pet setova. Amerikanci su izgubili doma u prvom kolu Kupa prvi put nakon 106 godina.
- I dan danas me ljudi podsjećaju na to. Susrećem ljude koji su bili tamo, sjećaju se toga i lijepo je živjeti s tim osjećajem da smo napravili nešto posebno čega se ljudi i nakon puno godina sjećaju. Bez obzira na to što je bilo tek prvo kolo, odjeknulo je - kazao je Ivan.
Gripe svjedočile pobjedama za finale
Na splitskim Gripama zatim su pale Rumunjska (4-1) i Rusija (3-2).
- Atmosfera je bila fenomenalna, bodrilo nas je 7500 ljudi - rekao je tadašnji izbornik Nikola Pilić pa se prisjetio dolaska u Bratislavu na finale. Točnije, obližnje mjesto u kojem su spavali.
- Smjestili su nas u Chorvatský Grob! Ali ta ekipa, atmosfera, emocije, želja za pobjedom... Sve je bilo fenomenalno - rekao nam je šjor Nikola.
Mario izašao iz Ljubine sjene u najvažnijem trenutku
I taj finale morao je biti filmski. Gotovo su tri sata trebala Ančiću da slomi otpor Mertiňáka, trećega slovačkog tenisača koji je dobio prednost nad veteranom Kučerom. Na kraju, možda je tako bilo i najpoštenije. Cijelu je godinu bio u Ljubinoj sjeni, zapravo nije ni dobio šansu da u petom meču odlučuje o nečemu. Tada ju je napokon dobio i objeručke prihvatio.
- Da si izgubio od Mertiňáka, Mario, ubio bih te! - poručio je nakon meča tvorac hrvatskog uspjeha Pilić, čija se tri naslova s Njemačkom i jedan sa Srbijom, kako je rekao, ne mogu usporediti s tim koji je osvojen s našim ljudima.
Kada je Mertiňák na drugoj meč-lopti poslao lopticu u aut, u Sibamac Areni počla je ludnica. Pucale su petarde, palile su se baklje, hrvatska pjesma orila se dvoranom... "Večeras je naša fešta" , "Marjane, Marjane" čulo se iz tisuću grla, a divni Slovaci rasprostrli su transparent "Congratulations Croatia" s potpisom "Slovak fans". Prava sportska nacija s pravim sportskim duhom pokazala se u najljepšem svjetlu.
Tenisači ujedinili sve Hrvate
Ne smije se izostaviti niti činjenica što su, iako nisu zaigrali, svoj djelić mozaika u konačnom slavlju ugradili i novi-stari finalist Ivo Karlović te Goran Ivanišević.
Dan poslije zlatni reprezentativci vratili su se u Zagreb, gdje su ih na Trgu bana Jelačića dočekali deseci tisuća ljudi. Nije tada postojao ni Zagreb ni Split, svi su bili ujedinjeni u još jednom velikom slavlju hrvatskog trijumfa. Bilo je svega, hrvatskih zastava, Dinamovih obilježja, baklji i pjesme... I jedan šal Torcide, koji je bio dio dekora, nikoga nije smetao. Tada smo ponovno svi bili jedno... Nadamo se ponovno istim slikama nadolazeći vikend. Marin, Ivan, Borna i Ivo to su zaslužili.