Sve se na zlo okrenulo, a svjetska prvenstva prestala su biti ono što su nekad bila, 2002. godine u Japanu i Južnoj Koreji. Bilo je to prvo Svjetsko prvenstvo u povijesti koje se odigravalo u dvije zemlje, te drugo čiji domaćin nije neka dominantno nogometna zemlja. Prije Japana i Južne Koreje takvo, u biti nenogometno prvenstvo, odigrano je u Sjedinjenim Američkim Državama, godine 1994. Fifa je i prelazak Atlantika i put na Daleki istok oglašavala i reklamirala na jednak način: kao širenje područja igre i nogometno osvajanje svijeta. Pričalo se tih godina o pojavi novih nogometnih velesila, o tome kako će se SAD, Japan, Južna Koreja, Kina uskoro na ravnoj nozi boriti s Njemačkom, Italijom, Brazilom, i kako se, malo-pomalo, mijenja nogometna slika svijeta. Sve to da bi se prikrila gorka istina: nogomet se kreće putevima novca, Fifa poput svinje koja traga za tartufima uspješno nanjuši kod koga su euri i dolari, i baš potpuno je neosjetljiva na njihovo podrijetlo, kao i na smisao nogometnih utakmica u bogatim zemljama nezainteresiranim za igru, ili u bogatim zemljama zaustavljenim na nižem stadiju nogometnog razvitka. A upravo takve bile su Japan i Južna Koreja.