Nikolu Kalinića nikad neće snimiti golog na bazenu, s čašicom u ruci ili na nekoj gala priredbi. Uz njegovo ime nisu vezani skandali, on je, za razliku od mnogih kolega nogometaša, tih i samozatajan mladić koji vrijeme provodi isključivo u društvu supruge Vanje i sinčića Matea, koji mu je centar svijeta.

Mnogi će kao tajnu njegova preporoda i dobrih igara spomenuti prehranu, koju je promijenio prije nekoliko godina. Nikola jede isključivo bezglutensku hranu, smršavio je osam kilograma i eksplodirao. Bilo je to veliko iznenađenje za sve koji ga znaju iz mladosti, kad je svako jutro prije treninga jeo krafne, a nije mogao ni bez gaziranih pića.

U mladosti je Nikola često ozljeđivao mišiće, no kad je izvadio krajnike to se stabiliziralo i više nikad nije imao ozbiljnijih ozljeda. 

Kafić? Ne, ljekarna

Za razliku od mnogih kolega nogometaša koji ulažu novac u skupe automobile, jahte ili kafiće, Nikola je od nogometne zarade kupio nekoliko atraktivnih poslovnih prostora u Splitu te zemljišta na obližnjim otocima.

Dosta se prašine podiglo oko kupnje prostora u kojem je od 1854. radila najstarija gradska ljekarna, u kojoj je i prekrasni zaštićeni namještaj iz 1890.

Vjerovalo se kako će Kalinić prostor prenamijeniti, no ljekarna i danas normalno radi u istom prostoru.

Za Split s brojem 16

Nikola je odrastao u siromašnoj obitelji, koja je živjela u Rupotinama, mjestašcu između Solina i Klisa, pod padinama Kozjaka. Ni škola, a ni nogometni teren, nisu mu bili blizu, pa je svako jutro u šest sati odlazio na treninge popularnom solinskom “šesnaesticom”, autobusom kojim su njegov otac Jozo i majka Nedjeljka odlazili na posao. I čim je Nikola došao do prvog ozbiljnijeg novca, uložio ga je u obnovu trošne obiteljske kuće te je pomogao roditeljima.

Financijski mu je u mladosti pomogao i pokojni ugostitelj Nediljko Žaja, s čijim je sinovima Franom i Mirkom dijelio i svlačionicu Hajduka.

Nakon što je Žaja tragično poginuo u lovu, Nikola je ostao blizak s njegovim sinovima, pogotovo s Mirkom, koji mu je i kum. Kad je u Splitu, redovito ga se može naći u njihovu društvu ili u njihovom obiteljskom restoranu.

Od Pule do Šibenika

U mladosti mu je idol bio Ronaldinho, kasnije Drogba i Ibrahimović, no razvio je neki svoj stil. U Hajduku su vjerovali u njega, no ipak je morao na posudbe u Pulu i Šibenik, kod Krune Jurčića i Ivana Pudara, jer su u napadu Hajduka tad igrali Nikica Jelavić, Tomislav Bušić, Pablo Munhoz, povratnik iz inozemstva Jurica Vučko, u momčad je ulazio Duje Čop, a iz Šibenika su doveli Antu Rukavinu.

Debitirao je 19. studenog 2005. kod Ivana Gudelja.

Pao je u nemilost navijača Hajduka zbog jednog nespretnog bacanja kapetanske trake. Igrao se derbi s Dinamom, sudac Bebek isključio je golmana Hajduka Vladimira Balića, a trener Robert Jarni povukao iz igre kapetana Kalinića kako bi uveo rezervnoga golmana.

I izbornik je gledao

Kalinić je poludio na Jarnija jer je vadio jedinog napadača i u bijesu bacio traku, što je izazvalo revolt navijača, koji nisu znali što se događa. Kasnije je Kalinić pojasnio da je to bio revolt, a ne omalovažavanje Hajduka.

No sve je to iza njega. Danas neumorno trpa u dresu Fiorentine, ali vidi to i izbornik, kod kojega nije u prvom planu.

- Pogledao sam ona tri gola i asistenciju u posljednjem kolu, raduje me što je u dobroj formi uoči Islanda - rekao je Ante Čačić, koji značajno veću minutažu daje Mariju Mandžukiću, ali i Andreju Kramariću.

Poticajan rivalitet

- To su slatke brige, Kalinić igra sjajno, Mandžukić je standardno dobar, Kramarić isto... Taj rivalitet je poticajan za sve njih da budu još i bolji, a igrat će onaj ili oni koji po mojoj procjeni u tom trenutku budu bolji. Meni je ipak iznad svega interes reprezentacije - istaknuo je izbornik Ante Čačić.

A dok čeka da prilika u reprezentaciji dođe, u Fiorentini će nastaviti “trpati”.

Kao i dosad.