Diego Tristán pripaljuje cigaretu, popravlja sunčane naočale, pokraj njega Di Natale se saginje po kanister vina, Rivaldo mobitelom panično zove Zorana Zekića, da gdje je dosad... Nekoliko metara dalje Manuel Pamić nešto objašnjava devetki velikogoričkog Radnika, a David Beckham šuti i gleda u daljinu, rukom naslonjen na rame Ciriaca Sforze. Mjesto radnje? Stara Macola, Korenica, Lika... I scena koja je moguća jedino kad su tu "Nogometne ikone". I kviz na koji se dolazi u dresovima ikona.

- Kad smo prvi put došli Macoli s idejom da organiziramo kviz u njegovom restoranu, mislio je da ga zaje...amo. Rekao je: 'Svašta sam ovdje organizirao, ali kviz još nisam' - kaže Vlado Boban, zajedno s Ivanom Dominikom najzaslužniji za jedan sjajan sportsko-kvizaški projekt.

Kviz "Nogometne ikone", u kojem su sva pitanja, jasno, vezana isključivo uz nogomet, priča je koja traje već mjesecima. Točnije, sedam mjeseci. Igralo se u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku, Velikoj Gorici... Uključujući i nacionalne kvizove, istovremeno, s istim pitanjima, u nekoliko gradova u Hrvatskoj. I nakon svega, tamo gdje je svima "na pola puta" - finale.

Stigli su svi najbolji, višestruki pobjednici u svojim gradovima, znalo se i tko su favoriti, a stvorila su se i ozbiljna rivalstva. Sestre Šegetin, društvo iz Rijeke, bili su opasna prijetnja zagrebačkoj momčadi koja se nazvala Vukovi okruga Madison, a prvi favoriti bila je splitska ekipa Piast Gliwice. I momci su opravdali taj status. Uvjerljivo, impresivno, s devet bodova više od Vukova, za koje je igrao i televizijski novinar Željko Vela.

- Izgubili smo od boljih - priznao je Vela na kraju, već debelo iza ponoći.

U Macoli se pojavila 31 ekipa, svaka sa svojim dresovima ikona, svaka sa svojim imenom: Ligamenti Josipa Pivarića, Frizerska radnja Taribo West, Brk Ilije Lončarevića, When Piplica met Govedarica, Anthony Tokpah, ovaj put izostala je Stomatološka ordinacija Luis Suárez... No zvijezde večeri svakako je ekipa iz Gliwica.

- Iskreno, dok si nismo dali to ime, nisam ni znao da su Gliwice grad. I to ne bilo kakav, grad od 200.000 ljudi - kaže Domagoj Božinović, "glasnogovornik" Piast Gliwica iz Splita.

- Kad smo odlučili otići na kviz, čisto da vidimo ima li još ovakvih luđaka kao mi, trebalo nam je ime i htjeli smo nešto blesavo, glupo, smiješno... U to vrijeme Piast Gliwice su bile vodeće u Poljskoj, a ime im zvuči dovoljno smiješno - objašnjava Domagoj.

U njegovoj ekipi su još i Dino Marelić, Marin Giljanović i Mirko Kutleša, sve odreda vrhunski nogometni znalci, ljudi koji kao iz topa ispale odgovor kad ih pitaš tko čiji je izbornik Rigobert Song, tko su likovi s kipa ispred Boleyn Grounda, tko je igrao za Aston Villu 1982. ili čije čarape reklamira mladi Robert Prosinečki.

- Znali smo se naći navečer i sjećati se starih igrača iz jugo-lige. I tko se sjeti neobičnijeg lika, smijeh je veći. Pratili smo puno nogomet kroz mladost, pratimo ga i sad, iako ja ne toliko, ali ja sam ionako zadužen za povijest u našoj ekipi. Svatko ima svoje područje, jedan je za statistike, drugi za stari nogomet, treći za novi... Da nas se razdvoji, ne bi mi bili ni približno toliko dobri - kaže Domagoj, inače gitarist splitskog benda Špurijus.

Bilo je u Macoli i "vanjskih utjecaja", ekipe iz dalmatinskih gradova nekoliko su puta prekidale kviz navijanjem. Prava nogometna atmosfera... No Piast Gliwice ostale su na svom kursu. Izgubile su prvo mjesto u poljskom prvenstvu, završile druge, ali barem su prve u Hrvatskoj.

- Morat ćemo nekako doći u kontakt s ljudima iz kluba, treba im reći da ih promoviramo po svijetu, ha, ha. Tamo igra naš Josip Barišić, momak iz Osijeka, možda nam on može pomoći... Inače, kad smo se tako prozvali, počeli smo ih i pratiti, sad već znam cijelu postavu, gotovo sve igrače. I baš mi je žao što im je Legia uzela naslov prvaka, ali proslavili su oni burno i drugo mjesto - upućen je Božinović.

Na finalu su putem videa gostovali Veldin Karić, Maca Maradona, Janica Kostelić, Ćiro Blažević i Mario Carević, a svojedobno je poruku podrške poslao i veliki Antonín Panenka. Priča se širi, što i nije čudo. Kad si nogometni fanatik, nema ništa bolje nego popiti pivo, dva, iščekivati svako sljedeće pitanje, testirati se koliko znaš, natjecati... I zapjevati:

"Neka sam Isco kao on, Danny mi Adu uludo, neka sam Isco ko Ustari moj, dok Giroud Yuri, ja ću Lugano..."