Abraham Salimon rođen je u Zagrebu prije 20 godina, a njegovu životnu priču pratimo još od 2007. godine. Otac ga je napustio kao šestogodišnjaka, a brigu o njemu preuzela je brižna Zejna. S Abijem i njegovom udomiteljicom razgovarali smo i prije dvije godine, kad je dječak bio na rubu punoljetnosti, ali i ovih dana, uoči njegova debija na Armagedonu. A njegovu borbu ćete moći pratiti večeras, samo na Youtube kanalu 24sata. Priredba počinje u 20 sati.
U subotu se nastavlja Armagedon, MMA turnir mladih hrvatskih, ali i regionalnih talenata. Sve organizira FNC, a da sve ide kao po loju brine Dražen Forgač, naš utjecajni menadžer i trener.
Na priredbi će biti nekoliko zanimljivih imena, a posebno u oči upada ono rođenog Zagrepčanina Abrahama Salimona Area (20), tamnoputog borca. Abi, kako mu tepaju, nastupa pod hrvatskom zastavom, a porijeklom je Nigerijac. Iza njega je nevjerojatna životna priča.
Pogledajte video: Životna priča Abrahama Salimona
- Tu sam se rodio, dečko sam s Kvatrića, ali imao sam teško djetinjstvo. Roditelji su mi preminuli kad sam bio dječak. To je dosta utjecalo na mene - kazao nam je Abi, a oči su mu zasuzile. I danas mu je teško govoriti o tome.
Više nam je ispričala Zejna Herak (58), gospođa koja ga je posvojila.
POGLEDAJTE NJEGOVU PRIČU:
- Abija sam upoznala 2005. godine. Na zagrebačkom Hreliću sam prodavala neke sitnice, a isto je radio i muškarac koji je stajao uz mene. Sa sobom je vodio sitnoga kržljavog dječaka, prema kojem je bio prilično grub i tukao ga je, pa sam se sažalila nad djetetom. Muškarac je rekao da se zove Mike i da sutradan mora na put, a nema kamo s djetetom.
- Napola u šali rekla sam da ću ja pričuvati malenog Abija, a osupnula sam se kad je pristao. Doslovno mi je na Hreliću dao dječaka u ruke i ostavio broj mobitela te uzeo moj broj i rekao da će se javiti za koji dan kad se vrati s puta - prisjetila se Zejna. koju su doma čekali suprug i tri sina.
Abi je bez pogovora krenuo s njom, a ona je razmišljala kako će mu priuštiti makar nekoliko dana radosti i osjećaja obiteljskog života, jer bilo je očito da su dječak i njegov otac živjeli vrlo skromno. Abi je imao jedva 12 kilograma i bio je prilično sitan za svoju dob. Nekoliko dana protegnulo se na nekoliko mjeseci, tijekom kojih je otac dolazio i odlazio. Otkrilo se da mu ime nije Mike nego Olayemi Salimon Are. Dječakova majka je ranije preminula pa su njih dvojica ostali sami. Zejna je Abija prigrlila punim srcem i među njima se stvorila neraskidiva veza.
Otac se nije vraćao, ubrzo je i preminuo
Zejna je mislila da će se otac ubrzo pojaviti i odvesti dječaka, no vrijeme je prolazilo, a on je odgađao preuzeti ga.
- Nakon godinu dana pitala sam ga dokle više misli tako odlaziti i što planira s djetetom. Kazao mi je da neka od suda tražim dijete, a on će potpisati da ga se odriče u moju korist. Dotad smo se Abi i ja jako zbližili i on je postao član moje obitelji, pa mi ta ideja nije bila odbojna. Dapače. Uputila sam se nadležnom centru za socijalnu skrb, no kako Abi nije imao hrvatsko državljanstvo, jedino što su mogli učiniti je proglasiti me udomiteljicom. U međuvremenu je i otac preminuo, a Hrvatska je preko nigerijskog veleposlanstva u Budimpešti pokušala pronaći dječakove srodnike te predati tijela pokojnika da ih prevezu u Nigeriju - nastavlja Zejna.
- No kad je iz Nigerije stigao negativan odgovor da ne žele ni tijela ni dijete, podignula je kredit kako bi Abijeve roditelje pokopala na groblju Markovo polje, kamo su preselili njihove posmrtne ostatke. Nadala se da će mališana ipak prigrliti njegova biološka rodbina jer je smatrala da bi mu bilo lakše odrastati u sredini bližoj njegovim korijenima, no ta je misao s vremenom izblijedila. Dječak je ostao kod nje, iako hrvatsko državljanstvo do danas nije riješeno. Čak je, tvrdi, predala zahtjev za posvojenje, ali odgovor nikad nije stigao.
'Ne daju mi državljanstvo'
Abi je u osnovnu školu krenuo tek s osam godina. Kasnije je završio srednju ugostiteljsku školu, a sad planira upisati fakultet.
- To mi je velika želja, evo, baš ovih dana to rješavam. Bez faksa te danas svi čudno gledaju, pogotovo vani. Vidim se na kineziologiji, kao fizioterapeut, ili kondicijski trener. Siguran sam da ću u životu uspjeti, bilo kao MMA borac, bilo na akademskoj razini.
Zbog boje kože, kaže, nikad nije imao problema.
- Ma zbilja nisam, bio sam djeci simpatičan. Okej, već tad sam zbog genetike bio malo veći od drugih pa su me se možda i bojali. Bio sam zafrkant, u društvu uvijek glavni zabavljač, puštao sam pjesme. Što slušam? Ma, sve. Ajde, priznat ću, ove narodne, domaće - kazat će kroz smijeh.
Ipak, jedna stvar mu jako smeta.
- Razočaran sam što još nisam dobio državljanstvo. Tu sam rođen, tu sam odrastao, znam hrvatski jezik, a država mi ne da dokumente. Imam jako malo 'naših papira'. S Nigerijom nemam ništa, nisam nikad bio, samo su mi biološki roditelji od tamo. Iako, volio bih jednog dana otputovati tamo. Nemam tamo rodbinu, ili za nju ne znam, ali volio bih otići, malo vidjeti kako je...
'Trenirao sam i boks i nogomet'
Na Armagedon je upao kao zamjena, ali hrabro je prihvatio izazov. Protivnik će mu biti nešto iskusniji srpski borac Miloš Cvetković (25) u kategoriji do 77 kilograma.
- Očekujem dobru borbu, ostavit ću i dušu i tijelo u kavezu. Važno je da ostavim srce, da pokažem što sam trenirao tri godine. Ekipa će me doći podržati. Bit će tu i mama Zejna. Naravno, kad sam joj rekao da ću se boriti nije joj bilo svejedno.
- Cijeli život te čuvam kao pahuljicu na dlanu, a da mirno sjedim i gledam kako te netko tuče pred mojim očima, uh - teško je mami Zejni.
Smatra da je bolji u stojci.
- Kao klinac sam se bavio boksom. Igrao sam i nogomet, bio jako dobar, brz, zvao me i HAŠK. Mislim da bi uspio i u nogometu, ali ovo me više privlačilo. Na prijedlog prijatelja došao sam u ATT, na prvih par treninga baš su me izmlatili, ali nisam odustajao, haha. Dosta ih odustane, ali ja sam baš uživao - veli Salimon pa dodaje:
- U stojci sam možda malo bolji, imam snagu udarca, ali i u parteru mogu napraviti probleme. Dobar sam u svemu po malo. Uvjeren sam da bi se za mene čulo i prije da sam počeo ranije trenirati. Svako dijete bi se trebalo baviti sportom, na taj način rasteš i fizički i mentalno, upoznaješ prijatelje. Svaki dan neke ozljede, mažeš koljeno, stavljaš bandaže, ali mi nije teško, zaljubljen sam u ovaj sport. Dobro dođe ispucati se, zaboraviti na brige i probleme - završio je Abi.
Njegovu borbu ćete moći pratiti večeras, ekskluzivno na Youtube kanalu 24sata. Priredba počinje u 20 sati, a Abi bi u kavez trebao oko 21 sat.