Sve je otjerao, osim sebe. Ili, još bolje, potjerao je čak i - trofeje. Tako bi mogao glasiti radni naslov ili predložak za knjigu o Petevovim danima u Zagrebu.

Dolaskom Peteva prva je odletjela kondicijska trenerica Tamara Despot. Zatim je Marko Marić najprije prebačen u školu nogometa, pa onda ekspresno vraćen u prvu momčad. Potom je, početkom studenog, klub napustio i Željko Sopić, a na pripremama se Bugarin zahvalio i Junioru Fernandesu. Nije tako prošlo ni mjesec dana stolovanja u Maksimiru, a već su odletjeli ponajbolji igrač, pomoćnik i kondicijska trenerica.

Nervoza je bila sve veća, nisu u Dinamu navikli biti lovci, nego lovina. A kako je kod nervoze dovoljna i najmanja sitnica da vas razbjesni, tako se Petev posvađao s Antom Ćorićem, dečkom koji živi za Dinamo. Stavio ga je Bugarin tako na treningu na stopera, kao da je riječ o Goci Sedloskom, a ne jednom od najvećih talenata u Dinamu. Epilog je bio poguban za oboje - niti je Ante Ćorić igrao niti je Dinamo pobjeđivao. Pa su tako, osim bez prvenstva, ostali i bez Kupa. Dinamov vezni red u Varaždinu izgledao je grozno, nisu mogli spojiti dva dodavanja. Prevedeno, da je igrao Ćorić, Dinamo bi možda osvojio barem Kup.

Posljednja žrtva Peteva je Romeo Jozak, sportski direktor. Od prvog dana Petev i Jozak nisu “kliknuli”. Sportski direktor je po dolasku nespretno poručio kako bi volio postati trener Dinama, a bugarskom se stručnjaku izjava nije svidjela. Petev ju je shvatio osobno i tu su počele trzavice. Zdravko Mamić stao je na stranu Peteva i nekoliko puta opleo Jozaka po prstima. Sukob je bio sve veći, pa su se posvađali i oko dolaska nekih igrača. Jozak više nije mogao surađivati s Petevom i klub je morao odabrati - Petev ili Jozak. Mamić se odlučio za Bugarina.