Utakmica Dinama i Partizana? Uh, tu mi prvo na pamet padne ona fenomenalna atmosfera, mislim da se više nikada u hrvatskom sportu nešto takvo nije ponovilo. Poslije su igrali Hrvatska i Srbija, ali atmosfera nije bila takva. Ono je bila prva utakmica nekog hrvatskog protiv srpskog predstavnika, da je Maksimir mogao primiti 100.000 gledatelja, bio bi pun do vrha - kaže Zoran Brlenić (52).
POGLEDAJTE VIDEO: Dinamo prvak Hrvatske 2019/20.
Zoran Brlenić u svojoj je karijeri nastupao za austrijski Vorwarts Steyr, Zagreb, Varteks, Dinamo, Slaven Belupo i Čakovec, iza sebe ima 170 nastupa u Prvoj HNL. A dugogodišnja ikona Varteksa dobro pamti 30. srpnja 1997. godine, Brlenić je tada zaigrao za Dinamo u povijesnoj pobjedi (5-0) nad Partizanom. Dapače, iskusni veznjak odigrao je obje utakmice protiv 'crno-bijelih', iako je za Dinamo skupio samo sedam službenih nastupa.
- Mi tu utakmicu jednostavno nismo mogli izgubiti, nije bilo nikakve šanse. Pa bili smo za tri klase bolji od Partizana, samo smo sve te emocije morali potisnuti sa strane. Emocije su nas samo mogle odvesti na krivi put. Na kraju smo i slavili 5-0, a kako smo letjeli terenom, Partizan je dobro i prošao.
Je li bilo straha da ne razočarate navijače poslije onog poraza (1-0) iz Beograda?
- Ma nije, vjerujte ni malo. U svlačionici kod nas nije bilo ni trunke strana, ma već smo u Beogradu pokazali kako smo puno bolji. I tamo smo trebali pobijediti, promašili smo dva-tri prava zicera, ali smo osjetili da smo kvalitetnija momčad. Joj, ne mogu vam ni opisati s kakvim smo nestrpljenjem čekali uzvrat, svi smo znali kakva će biti atmosfera. Marijan Vlak nas je upozoravao da budemo pametni, kako tu utakmicu moramo dobiti glavom.
I onda je krenuo 'show'...
- Sve nam se poklopilo, zabili smo prvi, pa odmah i drugi gol, pa smo otpustili sve kočnice. Malo nas je htio 'zajebat' onaj francuski sudac, dosudio smiješan penal za Partizan, ali Ladić ga je obranio. A tko zna, da su tu zabili za 3-1, vjerojatno bi i nama bilo malo panike. Ali, bili smo toliko bolji, poigravali se s njima, stvarno oni ni izbliza nisu bili naša klasa.
Na travnjaku je dominirao Robert Prosinečki...
- Ma njegov je značaj za našu momčad bio neopisiv. Ne radi se tu samo o njegovoj kvaliteti, on je bio naš vođa u svakom smislu, njegove su se riječi slušale. Što bi on rekao, tako je bilo. Od Prosinečkog se uvijek najviše očekivalo, on bi uvijek i davao najviše. Bili su tu još Ladić, pa Goce Jurić koji su bili prepuni iskustva, Marić je tu tekmu išao kao da je na motoru. Uklizavao cijelu utakmicu, baš bio pun adrenalina. Ma tada za nas nisu navijali samo dinamovci, već cijela Hrvatska. I hajdukovci, moji Varaždinci, ma svi.
Zoran Brlenić nastavlja...
- Večer prije utakmice bili smo u karanteni u Bežancu, ja sam bio cimer s Ladićem i samo smo pričali o utakmici. Na Maksimir smo došli 2,5 sata ranije, nikada nismo tako rano bili na stadionu. Čim smo izašli na teren, tribine su 'gorjele', bilo je to neopisivo, ma ne može se to više nikada ponoviti. Evo, sad se naježim samo kada pričam o tome. Fešta? Poslije utakmice su se svi klupski direktori u odijelima tuširali s nama, a onda smo otišli u Okrugljak gdje nas je čekao i pokojni predsjednik Tuđman. Da, padale su i 'pivice', nije to bila mala stvar, o našoj su pobjedi pisali svi svjetski mediji.
Kako su reagirali igrači Partizana poslije utakmice?
- Joj, oni su baš bili šokirani, nije im bilo lako. Baš smo Ladić i ja tih dana pričali, 'kaj će ti igrači napraviti kad se vrate u Beograd'. Nisu imali druge, spustiti glavu i pobjeći što dalje od Beograda. To mi je sigurno najdraža utakmica u karijeri, pa kada me Vlak uvodio u igru, nisam se trebao ni zagrijavati. Pa i mi smo na klupi cijelo vrijeme 'igrali utakmicu', nije nam trebalo zagrijavanje. Samo sam skinuo trenirku i uletio u igru, a publika i atmosfera su nas nosile prema pobjedi. Dobro, ušao sam kod 5-0, nije bilo ni treme, ma baš je bilo gušt igrati tu utakmicu.
A gdje je završio dres s te utakmice?
- Još je kod mene doma, to je jedini dres koji čuvam iz svoje karijere. I ne dam ga nikome. Iskreno, ni u Beogradu poslije utakmice nisam želio mijenjati dres, a ni sam ne znam koliko sam svojih dresova podijelio kroz karijeru. No, ovaj posebno čuvam, taj će zauvijek biti uz mene.
Jeste li se ikada svi igrači okupili i obilježili koju godišnjicu te pobjede?
- Znate što, posljednji sam put vidio Roberta Prosinečkog na Velesajmu, bilo je to nedavno i baš mi je pričao kako bi se svi trebali naći na piću i prisjetiti se te pobjede nad Partizanom. Trebalo bi nešto takvo organizirati, bilo bi to lijepo druženje. Ja sam u toj priči najmanji problem, tu sam u Varaždinu, za 45 minuta mogu doći do Zagreba - završio je Brlenić koji je završio trenersku Akademiju HNS-a, ali je još 'slobodan agent'. I sada čeka pravu priliku, neki klub koji će mu dati šansu na trenerskoj klupi.